Uskoro će započeti, zapravo nastavit će se radovi na sanaciji i konzervaciji palače Rapicio nad Pazinskom jamom. Planiranim radovima sanirat će se sjeveroistočni i istočni ugaoni zid građevine. Naime, radi se o trećoj fazi radova koja obuhvaća poravnanje terena, unutar i izvan same palače, pripremu i postavljanje skele za demontažu i ponovno zidanje zida, sukcesivno uklanjanje raslinja sa zidova koji se demontiraju te demontaža zida. Nakon demontaže i čišćenja ponovo će se podići zid, rekonstruirati prozori, osigurati novi zid i izraditi zaštitna "kapa" na vrhu novoizgrađenog zida.
Za ove je radove Ministarstvo kulture osiguralo 200 tisuća, a Grad Pazin 50 tisuća kuna. Tijekom 2012. godine u palači Rapicio provedeni su arheološki radovi, potom je tijekom 2013. pripremana dokumentacija, a 2014. započela je sanacija zapadnog i jugozapadnog zida. Kuća Rapicio izgrađena najvjerojatnije u 16. stoljeću na vrhu sjeverne stijene Pazinske jame. Prema istraživanjima arheologa Siniše Pamića, ova zgrada nije skrivala nikakav važan nalaz. Ruševna kuća nad bezdanom Pazinske jame prozvana je tako po njenim negdašnjim vlasnicima, tršćanskoj obitelji Rapicio koja je u Pazin doselila u 16. stoljeću, a dala je nekoliko uglednika i svećenika. Jedan od njih bio je tršćanski biskup Andrija, čiji se portret čuva u sakristiji pazinske župne crkve sv. Nikole.
Kuća njegove obitelji stradala je u Drugom svjetskom ratu od njemačkih bombi i nikad potom nije obnovljena. Od nje su do naših dana ostali samo zidovi južnog pročelja s više prozora, niša i puškarnica. Nijemci su Pazin bombardirali koncem rujna i početkom listopada 1943. kada je u gradu porušen ili znatnije oštećen veliki broj zgrada. Mnoge su obnovljene, neke su kasnije do temelja srušene, a neke, poput palače Rapicio, desetljećima su stršile kao ruševine. Tijekom bombardiranja gradski predio Kaštel pretrpio je velika oštećenja.
Od bombi je stradala galerija zapadnog pročelja Kaštela, potpuno su uništene dvije kuće koje se zatvarale trg pred Kaštelom, bez krova i dijela sjevernog pročelja ostala je kuća Rapicio, a srušena je i kuća u nizu od Rapicija prema zapadu. Tako je u jednom danu od njemačkih bombi stari dio Pazina izgubio vizuru koju je stoljećima gradio.
Nakon rata Kaštel je obnovljen, a u njemu danas djeluju Muzej grada Pazina i Etnografski muzej Istre, ali kuća Rapicio nikad nije stigla na red pa je iz dana u dan sve više propadala. Kada su se 1950-ih u Pazinu osnivali Narodni muzej (1955.) i Istarski arhiv (1958.), planiralo se da obje ustanove djeluju u Kaštelu s time da Arhiv ovdje ostane samo privremeno dok se ne uredi kuća Rapicio.
Međutim, do toga nikada nije došlo, pa Arhiv i danas koristi dio prostora u Kaštelu, a umjesto, u nikad obnovljeni, Rapicio, dio arhivskog gradiva smješten je u "stari zatvor", zgradu koja zatvara sjeverni rub Trga Istarskog razvoda pred Kaštelom. Nakon istraživanja propvedenih 2012., arheolog Pamić izradio je snimak prostora, a među materijalom nije pronašao ništa posebno, pa čak ni pozornosti vrijedno profilirano kamenje.
Razina terena spuštena je tada za prosječno tri metra, do poda podrumskih prostorija, pa su na svjetlo dana izašla dva pregradna zida u podrumskim dijelovima zgrade i jedan vanjski zid, zid sjevernog pročelja. Sada su na redu konzervatorski radovi koji će, po dovršetku, ovom zgradom na izuzetno atraktivnom položaju oplemeniti najstariji dio grada, ali i stvoriti novi prostor koji se može koristiti za različite društvene namjene. (M. RIMANIĆ)