Kako to izgleda kada se gastarbajter nakon dugog izbivanja od kuće i obitelji, toliko dugog da su ga kod kuće već otpisali, vrati s "novom" ženom? Kako to može doživjeti djevojčica koja prvi put u životu vidi oca, i koja je dotad živjela u uvjerenju da je samo jedna mama? Kako to naposljetku doživljava žena koja posljednja u selu, jer je plijevila korov u polju riže dok su ostali kod kuće svjedočili toj sramoti, sazna da joj se muž vratio s ljubavnicom, nekom Helgom ili Marijom, a ta su dva imena u turskoj provinciji uobičajen naziv za sve Evropljanke, pogotovo plavokose?
Ovaj zanimljiv zaplet priče "Očeva žena" mogli su, i na njemačkom glasom autorice, i na hrvatskom u prijevodu Sandre Martinović a glasom Ive Ciceran, čuti posjetitelji književne večeri u pazinskoj Kući za pisce na kojoj se predstavila Seher Çakir, bečka spisateljica turskih korijena. Seher Çakir u Pazinu boravi već nekoliko tjedana, u sklopu stipendije koja je rezultat suradnje Kuće za pisce i Austrijskog kulturnog foruma iz Zagreba. U Pazinu, mjestu koje ju je opčinilo mirom, ljepotom i odličnim uvjetima za pisanje, radi na svom prvom romanu u kome namjerava obuhvatiti tri generacije jedne obitelji koja je u davnoj povijesti iz Poljske doselila u jedno selo blizu Istanbula, a gastarbajterska sudbina odvela je današnje izdanke te obitelji u Austriju.
Takve migracijske priče i sudbine dio su književnih preokupacija Seher Çakir, ali samo dio, i nije joj drago kad ju zovu "migrantskim piscem". U razgovoru s Ivom Ciceran, Seher Çakir je "preletjela" svoju dosadašnju produkciju, knjige u pravilu vrlo zanimljivih naslova. Prva joj se knjiga iz 2004. godine zove "Pjesme za srijedu", ali ne radi se o danu u tjednu već o mjestu u kojem žive njeni roditelji; naslov druge knjige "Torta od limuna za 56. ženu" iz 2009. godine nastao je spajanjem naslova dviju priča iz te zbirke, dok joj se posljednja dosad objavljena knjiga zove "Ja sam kopno".
Piše o osjetljivim temama poput obitelji, pobačaja, braka, seksa, sukoba kultura, kritičar je netolerancije, smatra da kao imigrantica ima o tome što reći i misli da je kritika društva zadaća svakog pisca, iako pisci koji su rođeni u Austriji vjerojatno neće stvari vidjeti istim očima kao ona. Kad piše o imigrantima, ne piše samo o Turcima već i o ostalima. Priče i pjesme nisu joj još prevedene na turski jezik, ali nada se da će biti.
Ovo zanimljivo višejezično književno druženje (uz hrvatski i njemački govorilo se i engleski) završilo je najavom još jednog skorog gostovanja Seher Çakir u Hrvatskoj: pozvana je zaploviti na ovoljetnom "Brodu kulture". (Davor ŠIŠOVIĆ)