U pazinskoj Gradskoj knjižnici predstavljena je nova knjiga - zbirka priča "Ništa za pisati kući o" 36-godišnjeg riječkog pisca, apsolventa hrvatskog jezika i književnosti, profesionalnog radijskog voditelja, povremenog urednika, glazbenika i crtača stripova Envera Krivca.
Knjiga je lani, tada još kao rukopis pod naslovom "Portret otoka Pitcairn tehnikom snijega na travi", dobila književnu nagradu "Prozak" časopisa kulture Zarez i nakladnika Algoritam za najbolji prozni rukopis godine. O tome je odlučio žiri u sastavu Olja Savičević Ivančević, Marko Pogačar i Kruno Lokotar, a moderator književne večeri Davor Šišović pitao je nagrađenog što znači postati renomiran i uspješan pisac s obzirom na to da su dosad ovjenčani Prozakom, primjerice Tea Tulić, Savičević Ivančević ili Pogačar, postali nacionalno prepoznati.
- Valjda to znači imati renomiranog izdavača, dobiti desetak recenzija za knjigu, prijevode na strane jezike, gostovanja po kulturnim ustanovama i književnim rezidencijama, ali meni se to jednostavno nije dogodilo, priznao je razočaranje Krivac navevši da je dobio tek dvije recenzije za nagrađenu knjigu, jednu u Vojvodini, a drugu baš od moderatora večeri kojem je zahvalan, zaključivši da uspjeh više ovisi o temi knjige nego književnim nagradama.
Četvrto je to autorovo književno djelo, budući da je još 1999. godine u koautorstvu s Alenom Kapidžićem objavio vrlo popularan roman "Piknik", nakon duže stanke 2005. godine izlazi "Smeće" u koautorstvu s Kapidžićem i Mišom Novkovićem, da bi 2011. objavio prvi samostalni roman "Ulica Helen Keller" koji je iduće godine dobio nagradu Artefakt na Ri-konu.
Nova zbirka donosi niz kratkih polu(auto)biografskih priča koje prate višenaraštajnu povijest jedne (goranske) obitelji s mnogo referenci iz pop kulture, gustim pjesničkim diskursom i duhovitostima u stilu Woodyja Alenna ili grupe Monty Python, a ne nedostaju ni intimniji momenti. S moderatorom je razgovarao o rastućoj riječkoj književnoj sceni koja gotovo konkurira onoj zagrebačkoj te pročitao posljednju priču knjige koju su prisutni vrlo dobro primili. (A. DAGOSTIN)