Na prvu godišnjicu smrti poznatog pazinskog sportskog radnika Aleksandra Anzura jučer je gradski boćališni centar u kolijevci istarskog boćanja svečano preimenovan u Boćarski centar "Aleksandar Anzur" odlukom pazinskog gradskog vijeća.
Minutom šutnje odana je počast najistaknutijem boćarskom aktivistu kojeg je Hrvatska ikada imala, a na njegov neizmjerni obol pazinskom, istarskom i hrvatskom boćanju podsjetio je predsjednik Boćarskog saveza Grada Pazina Jelisije Jovičić. Na otvorenom su igralištu zatim ploču s nazivom Boćarski centar "Aleksandar Anzur" zajednički otkrili pazinski gradonačelnik Renato Krulčić i udovica Marjuča Anzur.
Povorka uzvanika se zatim uputila u boćarsku dvoranu gdje je otkriven reljef s likom Aleksandra Anzura (1946.-2014.) kojeg je u bakru izradio pazinski likovni umjetnik Mladen Vasiljević.
- Nalazimo se u objektu za koji je on itekako zaslužan da danas ovdje stoji, koji je primio europske boćare 1989., a njegovim velikim angažmanom i 2012. godine kada smo na pazinskim boćalištima imali ponovljeno europsko prvenstvo. Boćanje osim sporta znači mnogo više, to je mjesto za druženje, za razonodu, za priču, za razmjenu iskustva, i upravo je to veličina boća i gospodina Anzura koji je dao nemjerljiv doprinos pazinskom, istarskom i hrvatskom boćanju, kazao je pazinski gradonačelnik Renato Krulčić dodavši da se planira realizirati i posljednja Anzurova inicijativa da se u Pazinu otvori Centar za razvoj boćanja na području srednje i jugoistočne Europe.
-FIB-a želi da se boćanje omasovi kao sport i u tom smislu bi se u Pazinu osnovao ured europske federacije s ciljem da boćanje dosegne viši sportski nivo na jugoistočnim europskim prostorima", kazao je budući koordinator toga ureda Jelisije Jovičić dodavši da bi centar imao ulogu koordiniranja saveza država u ovom dijelu Europe, animaciju mlađih naraštaja, ali i edukaciju boćarskih sudaca i sportskih djelatnika.
- Moj se otac cijeli život borio za ovaj sport i mislim da je potpuno zasluženo što mu je odana ovakva počast. Sretni smo i ganuti, i ja i mama, tako da mi je s jedne strane teško biti ovdje, ali s druge strane i lijepo. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u donošenju ove odluke, kazao je Aleksandrov sin Aljoša Anzur dodavši da je Anzur živio za boćanje s kojim se počeo baviti još kao dijete ranih šezdesetih u Cerovlju, a nastavio kotrljati boće gotovo do posljednjeg dana. (A. DAGOSTIN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.