?ani Vozila iz Labina ubrao je, na pocetku šume iza kuce u Marcilnici, golemu ili gigantsku puharu (calvatia gigantea), gljivu u Istri znanu kao pazdac, tešku 1,65 kilograma. Svakodnevno, veli, traži šumsko meso, no ovo mu je dosad najveci primjerak. Kapitalac, medutim, nije završio u tavi, vec na izložbi gljiva u Nedešcini.
Ocito ni Vozila, poput mnogih biraca, ne haje za tvrdnje o jestivosti pazdaca, koji se cesto na livadama šutne ili nagazi jer stari primjerak ispuhuje spore uz karakteristican zvuk, zahvaljujuci cemu je dobio ime.
Feruco Katicic, predsjednik labinskog gljivarskog društva Martincica, napominje da su sve bijele puhare jestive dok su mlade. Pazdacu se, savjetuje on, oguli kožica, a najbolje ga je izrezati na ploške i pohati. Ukazuje i na njegovu antitumornu tvar - calvacin.
Upozorava berace da nipošto ne jedu gljive koje sa stopostotnom sigurnošcu ne poznaju te podsjeca da njihovo društvo i dalje svakodnevno, pa i vikendom, dežura od 16 do 18 sati u svome sjedištu kraj tržnice u Ulici Antona Selana radi utvrdivanja jestivosti šumskih plodova.
"Ne valja brati stare gljive, ali ni premlade jer se jestivi i nejestivi dvojnici lako zamijene. Treba pustiti plodove da razviju svoje karakteristike jer se tada lakše determiniraju", preporucuje Katicic.