Prokletstvo desnog beka, tako bi se u tri riječi najbolje mogla okarakterizirati pozicija s kojom posljednjih godina muku muče u redovima Istre 1961. Krenulo je još kad je Pulu napustio Marjan Marković, a njegovo mjesto zauzeo Mateo Sušić koji je sakupio "pristojan" broj utakmica, ali od njih je popriličan broj odigrao tek nakon što su ga za to osposobile vrijedne ruke klupskih fizioterapeuta.
Kao Sušićev nasljednik doveden je Ivor Horvat, ali kako je stigao na "Drosinu", tako je nekadašnji mladi hrvatski reprezentativac upao u probleme s ozljedama te je u tri godine što ih je proveo u Puli odigrao samo 18 utakmica, tek četiri od prve do posljednje minute.
Dovođenje nekad velike hrvatske nade Filipa Marčića pokazao se kao potpuni promašaj, nešto duže se na "Drosini" zadržao Josip Uzelac, ali i on je brzo promijenio sredinu te su tu poziciju tijekom prošle jeseni uglavnom "krpali" Jure Obšivač ili Fausto Budicin.
Tijekom zimske stanke angažiran je Bojan Pavlović i činilo se da je briga oko desnog beka napokon prebrinuta, ali nakon samo tri odigrana ogleda i on je travnjak zamijenio ambulantom. Nije ga bilo šest utakmica, a onda se napokon vratio, odradio pet posljednjih prošlosezonskih susreta od prve do posljednje minute i nagovijestio da bi Istra 1961 napokon mogla riješiti problem koji se već polako počeo nazivati kroničnim.
- Što se tiče moje zdravstvene situacije, mogao bih reći da je u ovom trenutku sve u najboljem redu. Tijekom dosadašnjeg dijela priprema nisam propustio niti jedan trening zbog ozljede i zadovoljan sam periodom koji je ostao iza mene, dobro sam fizički pripremljen, odlično se osjećam i samo neka se tako nastavi, to je jedino što želim - s osjećajem olakšanja u glasu konstatirao je Bojan Pavlović. - Ozljeda će uvijek biti, one su neminovnost u nogometu i toga moramo biti svjesni, ali neka me barem one ozbiljnije zaobiđu. To je najbitnije, onda će forma i sve ostalo što ide uz nju već doći.
Pavlović je, uz Vučka, bio jedan od dvojice sretnika kojima Paminjo nije ukinuo predviđene slobodne dana po okončanju priprema na Kupresu. Tu povlasticu 29-godišnjak rođen u Kragujevcu zaslužio je činjenicom da je nedavno prvi put postao otac nakon što mu je supruga rodila kćer Nevu.
- Djevojčica se rodila u Beogradu neposredno pred naš odlazak na Kupres i nisam je stigao ni vidjeti te sam se dogovorio sa "šefom" da ću odraditi veći dio priprema i da će me onda pustiti da odem kući. Tako sam u četvrtak ujutro otišao s Kupresa, proveo kući četiri dana, vidio suprugu i dijete i onda se vratio u Pulu, a za mjesec dana će mi se njih dvije pridružiti - rekao je Pavlović. - Što se tiče visinskih priprema, zadovoljan sam kako je sve to prošlo. Dobro i naporno smo trenirali, odigrali šest utakmica, neke od njih sasvim solidno, a poslije nas je malo umor svladao. Usto smo i svi jedva čekali da se vratimo kući, pa kad se sve to poklopilo stigla su i ta dva poraza na kraju, ali to ne mijenja puno na činjenici da je boravak na Kupresu ispunio svoju svrhu.
Premda je tek pola godine stanovnik "zeleno-žute" svlačionice, Pavlović bi se već mogao nazvati njenim starosjediocem s obzirom na puno novih lica koja su u nju stigla ljetos. (Ivica CEROVAC)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU