Komentirajući uvrštenje barbanske Trke na prstenac na listu nematerijalne baštine RH, predsjednik istoimenog društva Dalibor Paus rekao je da je riječ o iznimnom priznanju samoj manifestaciji, ali i svima onima koji su doprinijeli održavanju Trke od njena obnavljanja 1976. godine.
- Veseli što takav angažman primjećuju drugi, vrednuju ga i daju mu značenje koje nadilazi lokalne granice i postaje opće kulturno dobro na nacionalnoj razini. Oživjeti i nastaviti tradiciju jedne konjičke manifestacije koja je izgubila nit u povijesnom vrtlogu, bilo je, te 1976. godine, više od vrednovanja naše prošlosti. Donijeli smo nešto trajno, uzdignuto do simbola, do sudbine vremena, do sinteze veličanstvene avanture, što doživljavamo kao nešto trajno naše. Eto, zašto ne reći, po tome smo ispred drugih i dobro je što smo se na ovako afirmativan način obračunali s prošlošću jer obnavljati Trku na prstenac značilo je živjeti esenciju stvari, bio je nadahnut Paus.
Na pitanje što će ta činjenica donijeti Barbanu i Barbanštini, odgovara da su u svakoj prilici isticali da je Trka na prstenac prestala biti samo barbanska. - Ona je postala istarska, hrvatska, a nemali broj njenih ljubitelja nalazi se i izvan naših granica. Što će ovo uvrštenje na listu nematerijalne baštine RH donijeti Trci, teško je reći. Svakako bismo željeli da i dalje bude promotor zavičajnih vrijednosti, da stečeni ugled nadograđuje i da svima koji dođu u Barban ponudi doživljaj koji će dugo pamtiti. Ali, budimo realni, koliko god vesele, od priznanja se ne živi. Zato očekujemo potporu na državnoj razini, od mjerodavnih institucija da bismo i dalje zadržali visku razinu u predstavljanju manifestacije i ispunili sve one zahtjeve koji se traže mjerama zaštite nematerijalne baštine. Ukratko, želimo potvrditi da nismo slučajno došli na tu listu, i da ćemo to opravdati, zaključuje Paus. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)