Na trgu koji razdvaja ili zapravo u jedinstvenu cjelinu spaja stariji i noviji Draguc nalazi se fontana, javna cesma zanimljiva izgleda. Mnogi ce namjernici zastati pred njom i pogled spojiti s pogledom lika nad slavinom. To spljošteno lice, širom otvorenih ociju vec 121 godinu nijemo promatra ljude i dogadaje koji se pred njim nižu na starom placu. Vodovod i fontanu podigao je 1888. godine vrijedni Pauletich kako bi njima iz podnožja Starog Draguca, voda slobodnim padom, na radost žitelja, mogla teci ravno na trg usred Draguca.
Fontana odaje vještu ruku majstora klesara koji je lijepo i pravilno isklesao i uzidao kamene blokove, no klesanje ljudskih likova nije mu išlo baš najbolje, jer ipak je to bio pucki majstor, a ne umjetnik. Bez obzira na to zamijetit cemo da lik na fontani nije bilo tko, da nije isklesan po nekoj šabloni vec da ima neka posebna, osobna, portretna obilježja. To su ponajprije zašiljeni "austrijski brkovi", ali i "mušketirska bradica", a ne treba zanemariti ni gustu, na razdjeljak po sredini glave, zacešljanu kosu. Zacijelio nisu svi Dragucani krajem 19. stoljeca baš ovako izgledali. Lik s fontane nije obican gradanin Draguca vec gospodin koji si može dopustiti njegovanje bradice i koji cešlja kosu. Mogao bi to biti upravo Pauletich, covjek cijom je zaslugom fontana i podignuta. Upravo zato njegov lik zaslužuje biti prikazan na ovom vrijednom zdanju, i tako postati najstariji i dosad jedini portret nekog Dragucana izložen u javnom prostoru.