Petnaesti Pulski dani eseja privedeni su kraju danas izlaganjima vrsnih esejista u prostorima Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.
Treba napomenuti da je manifestacija bila vrlo dobro posjećena, a izlaganja na temu Patnja bila su raznolika, vrlo nadahnuta i zanimljiva. Ovogodišnji izlagači bili su izvrsni esejisti koji su u više navrata uspjeli i nasmijati publiku, iako je tema bila ozbiljna i zahtjevna, no esejisti su uspjeli prikazati to iz raznih gledišta.
Post-tranzicijski žal
Mario Sošić imao je esej naslovljen "Post-tranzicijski žal, nadanja i patnja u suvremenom hrvatskom društvu", gdje je predstavio vrlo slikovito i uz brojne primjere neke od spoznaja vezane za društvene osjećaje. Kako su se razne društveno-političke te gospodarske promjene odražavale na pojedince, pa samim time i na cijelo društvo, kakvi su bili osjećaji i njihova manifestacija u vrijednosnoj sferi, na razini političkih ponašanja - bile su teme njegova promišljanja i propitivanja jesu li žal i neostvarena nadanja uzrok kolektivne patnje. Potom je citirao nekoliko tvrdnji o patnji iz suvremene situacije u Istri, te kako su pojedine interpretacije bile različite.
Lana Derkač u eseju "Patnja, njeno potomstvo i preci" istaknula je da patnja nerijetko, štoviše vrlo često, rađa umjetnost, da su neki definirali patnju poput plodne žene s brojnim potomcima, koji mogu biti i knjige, patnja je i sadist, ponekad i rastrošna, a patnjom bivamo svjesni postojanja. Citirala je i Hermana Hessea koji je rekao da je "patnja najveličanstvenija glazba". Osvrnula se i na činjenicu da ironija ima svoju kćer autoironiju te na povezanost ironije, kao i autoironije s patnjom.
- Patnja može biti iskazana izravno, ali i neizravno, kada se ne zna što s njom, pribjegne se autoironiji, ne može se uvijek mistificirati. Istinska patnja nije teatralna, a potomak patnje je ravnodušnost, kazala je Derkač koja je citirala i lanjskog nobelovca za književnost Boba Dylana koji je navodio da iza svake lijepe stvari u životu stoji neki oblik patnje. Potom je esej krenuo u smjeru prapočetaka patnje, odnosno tko je patnju začeo, jesu li to bili bolest, rat, netolerancija, različitost.
Bolest uzrokuje patnju i nastaje kao njezina posljedica, a i knjiga je, kazala je Derkač, potomak patnje.
Sibila Petlevski osvrnula se na "Izvođenje patnje" obuhvativši tako temu na vrlo sugestivan način i uz obilje primjera. Bilo je tu govora o patnicima, s raznih teorijsko-filozofskih gledišta, ali i o cirkusu. Prisjetila se kada su se ljubitelji životinja pobunili protiv cirkusa u Puli, te na odgovor iz Grada koji je glasio da im je žao životinja, ali s druge strane se djeca vesele, što je uostalom i svugdje gdje gostuju cirkusi.
Bilo je tu i raznolikih komentiranja i interpretiranja pitanja žrtve, a bilo je govora i o pitanju dvoličnosti. Tema ovoga eseja bili su i Sveti Polikarp (69. - 155.), smiranski biskup koji je umro mučeničkom smrću jer je odbio prinijeti žrtvu rimskom caru.
Petlevski se osvrnula i na Edith Stein (1891. - 1942.), mučenicu i sveticu rimokatoličke Crkve.
Afrička šljiva
O svome eseju "Cijena patnje" Vinko Brešić kazao je da bez boli ne bi bilo umjetnosti, a naglasio je i da Boris Domagoj Biletić uvijek zadaje vrlo teške teme eseja, od ljubavi, politike, dokolice, pa sve do patnje. Spomenut je i mladi Werther, teorija o boli i umjetnosti, kao i činjenica da je patnja jako sugestivna te da je uspio pročitati "Zapise o vlastitom umiranju" Vojislava Kuzmanovića, ali "Brdo iznad oblaka" Vesne Krmpotić nije mogao pročitati do kraja.
Istaknuo je i da mu termin TV-dnevnika u 19 sati ne odgovara baš, da mu je više odgovarao onaj u 19.30 sati, posebice zbog ljetnog računanja vremena za koje je kazao da nije zdravo za bioritam, a ne donosi niti uštedu. "Čekajući Dnevnik gledam i reklame, a posebice ću se osvrnuti na onu za afričku šljivu i Tensilen, a napominjem da ipak volim reklame, jer ima i vrlo duhovitih, dobrih, maštovitih i kvalitetnih.
- Gledajući reklame čiji su protagonisti ljudi u tridesetim godinama, svi su mladi, lijepi, zdravi, no momak nije seks-mašina, a žena ima obitelj, kuću, posao, prijatelje. Gdje je tu problem? Imaju previše. No, na sreću tu je farmaceutska industrija, kazao je Brešić osvrćući se i na razne performanse.
Zdravko Zima imao je vrlo zanimljivo izlaganje posvećeno Tinu Ujeviću, a kazao je da čim je čuo naslov ovogodišnje teme Dana eseja, odmah je pomislio na Ujevića. I on je napomenuo srodnost, bliskost patnje i umjetnosti, a kazao je i da su Ujevićev život bile knjige. Osvrnuo se i na Ujevićev nekrolog Matošu, a u svome nadahnutom izlaganju naveo je nekoliko etapa Ujevićeva života koje su bile povezane s patnjom.
Ujević i Golob
Ujević je u pjesmama ostvario zapažene akcente osobne patnje, razvijao simbolične vizije, a upravo patnja prisutna u njegovom opusu omogućila je da neke od tih kreacija ugledaju svjetlo dana.
Na to se nadovezao i Davor Šalat, s "Diskursima patnje u poeziji Zvonimira Goloba", ističući da je i to uvjetovano na neki način samoćom. Bilo je govora o Golobovom nadrealističkom poetskom modusu, o slici patnje…
Marija Selak se osvrnula na razne tematske i interesne sfere esejom "Nestrpljivost", i to od vječitih čekanja u redovima, na šalterima, u prodavaonicama, te pitajući se ima li goreg od stajanja u redu, a bilo je govora i o raskoraku između stvarnosti i očekivanja.
Voditelj i autor ovoga programa je Boris Domagoj Biletić, koji je kazao da će tema idućih Pulskih dana eseja biti u znaku stotinu godina od kraja Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske. (Vanesa BEGIĆ)