Uz novosadski Vrisak generacije, protekli su vikend u Monteparadiso klubu, u podzemlju Rojca nastupili i pulski Pasmaters i Žmanjana dica, koji su promovirali novi split album "The only sane way" objavljen u rujnu.
Album je sniman ove godine u studiju "Ja sam gluh" Gorana Jularica Juleta, a split izdanje zapravo je zajednicko izdanje na kojem se nalaze albumi oba pulska benda te jedna zajednicka pjesma.
Ukratko, stara škola hardcore/punka ciji su korijeni iz zlatnog doba 80-ih, reci ce znalci. Posveta na albumu kaže da je posvecen svim hrabrim ljudima koji su dali svoje živote u borbi protiv naciološa kroz stoljeca. O tome, ali i o turneji, planovima, sceni razgovaramo s Pasmatersima.
Što donosi novi, peti album Pasmatersa?
- Na albumu smo snimili, uz nove, i puno starih stvari s prvoga albuma u novim aranžmanima. Žanrovski se nije odmakao od prijašnjih izdanja. Bend je ostao vjeran svojoj žestokoj oldschool hardcore religiji.
Zašto baš split izdanje?
- Jer je puno interesantnije od solo izdanja. Malo para, puno muzike!
Distribucija?
- Distribucija je, kao i uvijek, ostala na nama, tako da, ako netko želi posjedovati CD, neka se obrati nama. A album je vec i na internetu dostupan za besplatno skidanje. Živio download!
U rujnu ste album promovirali europskom turnejom?
- Na turneju od 17 dana krenuli smo s bratskim bendom Nulla Osta ostavivši za sobom miris domace hard core paljevine u Sloveniji, Njemackoj, Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Austriji. Zadnji koncert turneje bio je u Zagrebu.
Možete li nakon turneje usporediti domacu scenu s inozemnom?
- Naša domaca scena je, takorekuc, na istom nivou kao europska. Ima nekakvih sitnih nijansi, ali u glavnini to je sve tu negdje. Naravno da se punk scena mijenja, internet je, kao i u svim segmentima društva, uz svoje prednosti i mane, uzeo stvari u svoje ruke, ostavljajuci tako manje mjesta oblicima druženja bez njega. Podzemlje Rojca tu, kao i puno drugih mjesta ovdje i u svijetu, pomalo gubi bitku s publikom, ali teško je generalizirati jer mi, odnosno Podzemlje, imamo više uspona nego padova.
Što konkretno znaci više uspona nego padova?
- Pa uspon je da se pojavi dovoljno publike na koncertu da se uspiju pokriti njegovi troškovi. Opstanak malih klubova nije upitan dok god ima bendova koji ce u njima svirati, a takvih je još uvijek jako puno i za takva dogadanja ce se uvijek naci nešto publike.
Spominjali ste potencijalne nastupe u Aziji.
- Pa, to smo si, pogotovo nakon europske turneje, zacrtali kao jedan od ciljeva. Vidjet cemo je li ga moguce i ostvariti. Samo je novac u pitanju, naravno.
Kako uopce financirate turneje, albume?
- Turneja se ustvari financira od grada do grada tako da, kad se vratiš doma, pokrio si sve troškove, iznajmljivanje kombija, benzin, hranu. S albumima, majicama i ostalim je druga stvar, to financiraš iz svog džepa pa, ako ti se vrate troškovi, sretan si, jer mi glavninu svega uglavnom podijelimo, pravi punk! DIY je jedini moguci nacin izdavanja za bendove kao što smo mi, nikome ne odgovaraš, niti si kome šta dužan.
Spominjali ste negativne reakcije na omot albuma.
- Ma nisu negativne reakcije, nego povezivanje motiva na novom omotu iskljucivo s komunizmom. Omot je umjetnicka fotografija režisera i umjetnika Žorža Skrigina i nama je taj njegov motiv cisto olicenje antifašizma, a ne komunizma. Možda su svi komunisti bili antifašisti, ali nisu svi antifašist bili komunisti u tom periodu, a i danas.
Album ste posvetili antifašizmu. Što predstavlja fašizam današnjice, koliko je mutirao u neke možda suptilnije oblike?
- Fašizam se možda dijelom kamuflirao i uvukao u sve današnje društvene elemente, ponovno osvajajuci Europu s još jacom i raznovrsnijom dozom mržnje nego nekada, hranjen opcim stanjem neimaštine i beznada, ali njegovi najprimitivniji oblici još uvijek svakodnevno divljaju, ubijaju, napadaju, maltretiraju neistomišljenike, "niže rase" i ostale ljude koji su na mentalnom nivou daleko dalje evoluirali od njih samih.
Borba se, u prvom redu, sastoji u edukaciji i budenju, njegovanju stare antifašisticke tradicije jednog naroda koji nije još zaboravio prave vrijednosti života poput istine, pravde, tolerancije, dobrote i tako dalje. Uostalom, zar uopce možemo smatrati normalnog covjeka kojemu to nisu prave životne vrijednosti! Zato, narode - probudi se!