Samoorganiziranim, pretežito ženskim zborovima u Sloveniji i širem postjugoslovenskom prostoru koji se naslanjaju na naslijeđe antifašizma i koji, bar u dijelu repertoara, pjevaju partizanske pjesme, zatim afektom koje izaziva njihovo kolektivno pjevanje te posebno potencijalom glazbe u političkoj mobilizaciji sustavno se bavi knjiga slovenske etnomuzikologinje dr. sc. Ane Hofman "Glazba, politika, afekt" - novi život partizanskih pjesama u Sloveniji", koja je prekjučer, uz konstruktivnu naknadnu raspravu s publikom, predstavljena na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile.
Otpor desnoj vladi
- Indikativno je da se prisutnost partizanskih pjesama u Sloveniji povećala nakon protesta 2013. godine, kada je partizanski otpor ideološki premješten u otpor desnoj vladi i mjerama štednje, ali i generalno neoliberalnom kapitalizmu u postsocijalističkoj Sloveniji, kazala je autorica. Ona je uz ljubljanski zbor Kombinat vezala i antinacionalizam te njihov otpor narativu revizionizma, uz ukazivanje da naslijeđe Drugog svjetskog rata ne može biti propitivano na revizionistički način.
Svjesni komercijalne manipulacije nostalgije i jugonostalgije, kao i činjenice da je nostalgija pasivno stanje te najveća prepreka pravoj političkoj akciji, ovi zborovi strategijom anti-nostalgije koriste autentičnu snagu partizanskih pjesama (neki kažu "sav se naježim kad to slušam"), ali u novom kontekstu borbe.
Vizija bolje budućnosti
Pritom su pred zborovima dvije zamke: socijalizam bez Jugoslavije i antifašizam bez partizana, zbog čega zborovi levitiraju između otklona od jugoslavenske ideje odnosno distanciranja od jugoslavenske mitologije do europskog antifašizma, stavljajući naglasak na transnacionalne prakse i globalni neoliberalizam.
- Meni je jako važno da se otvara prostor za viziju bolje budućnosti, rekla je Hofman, komentirajući najčešće kritike zborova kako je riječ o "idealistima" i "utopistima".
U raspravi se otvorila dvojba o autocenzuri članova zborova, time i autentičnosti njihove alternativne pozicije. Autorica je, naime, spomenula i iskustva kada pojedini zborovi pjevaju primjerice "O bella ciao" i "Bandiera rossa", ali odbijaju želje pojedinaca iz publike da pjevaju, primjerice, "Hej brigade".
Ana Hofman u knjizi pretežito piše o ljubljanskom zboru Kombinat, no na promociji su navedeni i ljubljanske Z'borke, zagrebački Le Zbor, pulski zbor Zadruge Praksa, beogradski zborovi Horkestar i Svetonazor te makedonski Raspeani Skopjani. Uvodno je knjigu predstavila autoričina kolegica s ljubljanskog Instituta za kulturne i studije sjećanja pri Slovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti dr. sc. Tanja Petrović.
Dr. sc. Ana Hofman inače predaje na Fakultetu humanističkih znanosti na Sveučilištu u Novoj Gorici te je voditeljica beogradskog Centra za istraživanje glazbe na Balkanu, a prekjučerašnju promociju organizirao je pulski Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS). (Z. ANGELESKI)