Vela draga kraj Vranje, geomorfološki spomenik prirode, jedna je od onih hrvatskih prirodnih atrakcija za koje se može sa žaljenjem konstatirati da je iz ne baš posve shvatljivih razloga možda i poznatija među turistima, nego među domaćim stanovništvom. Prelijepa prirodna "draga" kojom dominiraju neobični kameni tornjevi od kojih najveći s jedne strane ima i preko sto metara visine, uglavnom samuje čak i u lijepe jesenske dane, a vikendima u njoj uglavnom uživaju samo domaći i strani penjači. Što se to "krije" u neposrednoj blizini Tunela Učka dobro su, međutim, znali nanjušiti skauti na filmske lokacije, pa u prirodnim ljepotama posljednjih dana uživa 200-tinjak članova velike produkcije novog njemačkog Winnetoua. Jedinstven krajolik koji svjedoči fascinantnim davnim geomorfološkim promjenama kao da je stvoren da glumi Divlji zapad, a dodatni bonus svakako je stari, već duže vrijeme zatvoreni odvojak pruge koji od Lupoglava vodi do Raše i uz pomoć dva tunela "reže" dragu baš negdje po sredini. Kompliciranoj produkciji zasigurno nije odmogao ni veliki kamenolom kraj Vranje, direktno povezan sa starom prugom koji je poslužio za najmanje jednu dramatičnu scenu, no i kao baza za poveću logistiku filmske ekipe.
Nije lako biti statist
Prizor u kamenolomu i za posjeta naše novinarske ekipe bio je filmski nadrealan: kraj velikih metalnih produkcijskih "kuća na kotačima", ogromnih šatora koji služe kao zalogajnica i garderoba, te "higijenskog" autobusa - pravog pomičnog kupatila - vrzma se i nekoliko desetaka odrpanih kauboja, odnosno savršeno kostimiranih statista.
- Oružje ćete dobiti na izlazu iz tunela, objašnjava bradatim primorskim traperima jedan od mnogobrojnih članova produkcije dok svi skupa čekamo vlakić koji će nas od kamenoloma kroz tunel prebaciti do glavnog seta u Veloj dragi.
- Navodno danas ima neka scena s ležanjem, šali se jedan od statista koji su već pomalo zasićeni 13-satnim višednevnim tempom snimanja. Grupica kojoj radimo društvo na putu do seta na "Winnetouu" radi još od Fužina, a statiranje uključuje i pucanje, aktivno glumačko sudjelovanje u scenama, no prije svega dugotrajno čekanje na istom mjestu. Za našeg posjeta tako je cijeli dan otišao samo na snimanje četiri scene - kratkog razgovora između dvoje glumaca, novinarskog intervjua s "vlasnikom željeznice" i minute koja prethodi velikoj eksploziji dinamita. Ta će pak u film biti dodana naknadno, kompjuterskim efektima.
Za potrebe snimanja na rubu kamenoloma kraj pruge niknula je i prava mala drvena željeznička postaja, a vješti scenografi i samu su Velu dragu ukrasili s nekoliko dodataka, između ostalog i malom drvenom kolibom koja se savršeno uklopila u krajolik. Ipak, najviše vremena u višednevnom pripremanju scenografije otpalo je na apsolutnu zvijezdu ove "Winnetouove" lokacije - pravu pravcatu funkcionalnu parnu lokomotivu i njena dva vagona koji su do Parka prirode Učka došli čak iz Budimpešte.
- To je Anamari, ponosno nam pokazuju Peter i Lazslo, dvojica strojovođa iz Mađarske svoju točno 115 godina staru parnu prijateljicu kojom upravljaju više od dva desetljeća. Lijepa, savršeno očuvana lokomotiva svojedobno je na početku prošlog stoljeća prometovala na relaciji Budimpešta - Beč, a konačno je s te trase umirovljena 60-ih godina. Zadnjih dvadesetak godina boravi u muzeju u Budimpešti i povremeno služi za tzv. "nostalgične" vožnje i raznorazne filmske angažmane.
Selidba u Dalmaciju
Uz pomoć prevoditelja, angažiranog u filmskoj ekipi upravo zbog dvojice strojovođa, doznajemo i da Anamari, kako je Peter i Laszlo od milja zovu, može postići i brzinu od 90 kilometara na sat, te da je samo za kratku filmsku vožnju od Vele drage do Buzeta i natrag "pojela" čak dvije tone ugljena. Jedna od uzbrdica, pojašnjava Peter, bila je previše za staru damu, pa ju je savladala tek iz četvrtog pokušaja. Do Hrvatske ju je, da ne bude zabune, dovukla dizel-lokomotiva. U suprotnom, logistika koja podrazumijeva da se svakih 100 kilometara moraju napuniti spremnici s vodom, a svakih 400 kilometara s ugljenom jednostavno bi bila preambiciozna. Za ilustraciju, parna lokomotiva ovog tipa ima spremnike veličine 10 kubnih metara za vodu i 5 kubnih metara za ugljen. Kratka vožnja za potrebe filmskog seta isto, doznajemo, nije prošla bez problema, no kvar je vrlo brzo popravljen.
Dvojici Mađara upravljanje parnom lokomotivom zapravo je odmak od uobičajenog posla na modernim mađarskim vlakovima, a za svoju će Anamari sa smiješkom reći da je "nije teže voziti od bicikla".
Nakon niza kompliciranih scena, od kojih je jedna uključivala i lažni snijeg, ekipi "Winnetoua" završio je zadnji dan snimanja u Veloj dragi, a velika filmska ekipa se već preselila u Dalmaciju. (Vedrana SIMIČEVIĆ, snimio Marko GRACIN)