Kad je Jamilu Collins, riječki Nigerijac na posudbi u Šibeniku, u šestoj seriji kaznenih udaraca loptu uputio visoko preko gola, "Drosina" je proključala od oduševljenja. "Demoni" su počeli preskakati ogradu kako bi na terenu proslavili ostanak u Prvoj ligi sa svojim ljubimcima, članovi stručnog stožera bacali su se igračima u zagrljaj, a emocije nije mogao suspregnuti niti "hladni Nijemac" Andrej Panadić. Izgledao je u tim trenucima trener Istre 1961 kao čovjek kojem je uteg težak jednu tonu pao s pleća i to se nije libio proslaviti s ljudima s kojima je, otkad je prije nepunih pet mjeseci preuzeo kormilo "zeleno-žutog broda", dijelio malo dobrih stvari i puno više onih loših. Kad se potom pojavio na uobičajenom druženju s novinarima, Panadić je u prvi plan odlučio gurnuti svog kolegu koji je preživljavao jedan od najtežih trenutaka u trenerskoj karijeri.
- Gledao sam Šibenik tijekom sezone i svaka čast Goranu Tomiću jer nikad nitko u deset dana nije napravio toliki pomak s jednom momčadi - rekao je Andrej Panadić, trener Istre 1961. - Nije bilo puno igre na utakmici, znalo se da će biti taktičko nadmudrivanje, borba, agresivnost i Šibenik je to odlično odradio, dok smo mi bili pod pritiskom koji nas je pratio cijelu sezonu. Očito je da sezona za nas nije mogla završiti nikako drugačije nego ovako - šokantno.
Nakon što je Mihaljević u trećoj seriji zatresao gostujuću mrežu, stigao je novi šok kad je kazneni udarac Đurića u četvrtoj seriji zaustavio Nwolokor.
- Iskreno, nisam gledao niti jedan penal. Prije svakog udarca, našeg i njihovog, zažmirio bih i pritom ponavljao da je ovo naša večer. Penali su uvijek lutrija, ponekad ti treba i malo sreće koja je ovoga puta bila na našoj strani jer smo vjerovali, a kad u nešto vjeruješ, onda ti se to i ostvari - naglasio je Panadić. (Ivica CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU 3. LIPNJA