Dovoljna je bila samo jedna pobjeda "zeleno-žutih" da potjera crne oblake koji su se nadvili nad "Drosinom" koji je tijekom jučerašnjeg slobodnog dana odisao ružičastim tonovima.
Nije bilo osobe na stadionu na kojoj se nije moglo primijetiti da joj je subotnji trobod protiv Splita maknuo veliki kamen sa srca, jedino se na Paminjovu licu nije mogla opaziti prevelika promjena raspoloženja u odnosu na ono koje je vladalo prije utakmice.
Daleko od toga da i njemu nije laknulo nakon ove pobjede, ali kod njega nije bila toliko izražena promjena raspoloženja koja je kod nekih od posvemašnje potištenosti prerasla u sveopće veselje. Ili je, možda, samo dobro uspio suspregnuti svoje emocije.
- Za sve ove godine što sam ih ovdje proveo moglo se vidjeti da sam osoba koja ne diže paniku, pogotovo u trenucima kad sam svjestan da posjedujem nešto što vrijedi, a još nije na maksimumu - obavio je Paminjo brzu samoanalizu. - Upravo takva je današnja Istra 1961. Mi vrijedimo, na papiru je sve dobro, ali u stvarnosti nije, jer je puno objektivnih okolnosti koje utječu na to da mi nismo pravi. Ni u subotu protiv Splita nismo bili pravi, ali smo ipak uspjeli pobijediti i drago mi je zbog toga, jer znam koliko je svima koji nas vole i prate napokon laknulo. Drago mi je i zbog mojih igrača, jer će sad imati potreban mir ovih 15 dana u pripremi utakmica koje dolaze. Naravno da je i meni drago zbog te pobjede, ali s tom razlikom da kod mene nije bio prisutan strah, niti me mučila bojazan što će biti s nama, jer znam koliko vrijedi ova momčad.
Zbog svih navedenih razloga pobjeda nad Splitom je velika, posebno zbog načina na koji su "zeleno-žuti" došli do nje, ali sigurno je da je Paminja koštala poprilično potrošenih živaca.
- Cijeli tjedan sam razgovarao s igračima i uvjeravao ih da nema razloga za strah, ali koliko god ja pričao vidjelo se da je grč bio prisutan, plus ta negativna atmosfera koja se stvorila oko Radonjića i Špehara. Koliko smo samo pasova loše odigrali, koliko gluposti napravili u određenim segmentima kad je lopta trebala jednostavno ići prema naprijed, a mi bi komplicirali. Međutim, i u prvom poluvremenu se vidjelo da možemo i kad bi samo malo odigrali odmah bi došli u situaciju da budemo opasni, opasniji nego Split. Nisam bio zadovoljan činjenicom da smo im previše toga dali. Split se nije morao mučiti za one prilike koje je imao, mi smo im ih poklonili. Znao sam da na poluvremenu moram probuditi svoje igrače i stoga sam bio jako ljut i jako žestok u komunikaciji. Pogledajte mi šaku, morao sam negdje udariti jer sam osjećao da mojim igračima treba samo malo da stignu do tri boda. (Ivica CEROVAC)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU