Usprkos svim problemima s igračkim kadrom koji su doveli do toga da su put Zaprešića nogometaši Istre 1961 mogli komotno krenuti s malo većim kombijem, trener Igor Pamić je u najavi dvoboja s Interom priznao da bi odmah potpisao jedan bod, ali i da će na terenu tražiti tri. Rečeno - učinjeno. "Zeleno-žuti" su izdržali početne nalete "keramičara" i potom u nastavku u dvije minute zabili dva gola te svoj bodovni konto podigli do brojke 34 i stigli na mali korak od ostvarenja svog cilja, ostanka u prvoligaškom društvu. Nisu Puljane previše impresionirale izjave iz tabora domaćeg "davljenika", već su imperativ pobjede koji je kako je utakmica odmicala sve više pritiskao nogometaše Intera iskoristili kao moćno protuoružje i upisali treću pobjedu na četiri posljednja gostovanja.
- Presudilo je to da je ovih mojih 13 igrača koji su nastupili bili odlučni da oplode onu moju "što nas je manje, to smo jači" te su odigrali u tom trenutku na najvišem mogućem nivou, rekao je Igor Pamić, trener Istre 1961. - U pripremi utakmice prvi sam put zanemario protivnika, moram priznati, samo sam se bazirao na svoj kolektiv i maksimalno se podredio svojoj momčadi. Želio sam zaštititi svoje igrače jer sam znao da je ovo prvi, a možda i zadnji put da igraju u ovom sastavu i u ovoj koncepciji. Zgrablić u prvom poluvremenu nije bio dobar, ali je zato u drugom bio odličan, dok sam za Hadžića znao da nije u kontinuitetu i da neće moći u ovom ritmu izdržati 90 minuta. U sličnoj situaciji bili su Havojić i Ottochian, Križmanu je još i više nedostajalo treninga te sam ih stoga želio u neku ruku spasiti, a usto da kroz način koji smo prezentirali budemo uspješni i ostvarimo ono po što smo došli. Igrači su ispoštivali moje želje i stoga nitko sretniji od mene i od njih, osim možda naših navijača koji su nas i ovom prilikom bodrili.
Na strani "zeleno-žutih" bila je ovoga puta i božica Fortuna koja im je u prvom dijelu sezone često znala okrenuti leđa. To se najviše vidjelo u prvom dijelu kad je izglednu priliku promašio Vujčić, što je detalj koji je možda i prelomio utakmicu.
- Nikad nisam igrao na gorem terenu, osim onaj jedan period na "Drosini", i morali smo mu se prilagoditi. Dok smo pokušavali igrati samo smo si stvarali probleme, jer nam teren to nije dopuštao i stoga smo morali početi preskakati igru. U početku nam to nije išlo, što nije ni čudno jer cijelo prvenstvo tražim od igrača da igraju, ali kad su se napokon uspjeli "prešaltati", izgledalo je to jako dobro, i taktički i kvalitativno, dodaje Pamić. (Ivica CEROVAC)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.