Utakmica Istre 1961 protiv Rijeke bila je po svemu specifična, prava rovovska bitka u kojoj su se nadmudrivala dvojica stratega i koja, samim time, nije bila previše lijepa za gledanje.
Malo tko je očekivao da će Luka Hadžić dobiti prednost nad Adnanom Aganovićem.
- Aganović je posljednje tri utakmice koje je odigrao, protiv Zagreba, Cibalije i Slaven Belupa, bio naš najlošiji igrač, a kad nije igrao u Zaprešiću, stigli smo do pobjede. On u posljednje vrijeme forsira, igra individualno umjesto za momčad, igra nogomet koji ja ne volim. Bori se i trenira maksimalno, to stoji, ali usporava nam igru s dodirom više i, što je najbitnije, te tri utakmice nije ušao u protivnički kazneni prostor. Ne traži gol, nije opasan, već dolazi u vezni red po loptu i tamo stvara višak igrača te je to bio jedan od glavnih razloga što na tim trima utakmicama nismo bili toliko uspješni i imali smo problema.
Da Aganoviću nije najbolje "legla" klupa moglo se vidjeti već pri njegovom ponašanju kad ga je pomoćni trener Miroslav Kuljanac požurivao da se spremi za ulazak u igru, a vrhunac je stigao u mlakoj reakciji prilikom pogotka Hadžića, detalji koji nisu promakli Paminjovu iskusnom oku.
- Aganović jednu stvar mora poštivati, a to je Istra 1961 i suigrači. Mene kao trenera može i ne mora. Mi smo ga vratili u život, na kraju krajeva, u Puli zarađuje za kruh i dobio je opet neku vrijednost. Čekao sam ga da proigra, da bi sad napravio to što je napravio, a što je najgore, on je opet ušao i igrao svoj nogomet. Pet puta sam ga zvao kad je bio na deset metara od mene, a on se nije želio okrenuti i to su mu bile posljednje minute što ih je odigrao u dresu Istre 1961, to mu ja garantiram. (I. CEROVAC)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.