Palac gore za Barbaru i njene Barbare


Srčana, hrabra, samouvjerena, s dobrim glazbenicima, s tim da su joj sporije, ne i prespore pjesme - kao recimo odlična uvodna - bolje, prijemčivije, "šugastije" autorske skladbe negoli 'brzanci' koji pomalo naginju onoj komercijalnoj "štala" matrici Gustafa, no bez autentičnog goriva i snage izvornika.

Uz to, tu su, kao i posljednjih šest godina u Gustafima, i osebujnost, energičnost i ne nebitan atraktivan fizički izgled i originalan modni outfit.

Glavni su to dojmovi sa sinoćnjeg premijernog nastupa bivše pjevačice Gustafa Barbare Munjas i novog joj benda Barbari u povodu Dana žena u Multmedijalnom centru u Rovinju. Barbara dobro "drži" binu, i treba je ohrabriti pred idućim muzičkim izazovima, od kojih je snimanje debitantskog albuma već počelo. Sada se, osim kao pjevačica i sasvim korektna ritam gitaristica, prvi put pojavljuje i u zahtjevnoj ulozi autorice glazbe i tekstova.

No, treba reći da ocjenjivati koncertne i autorske dosege tog premijernog nastupa 24-godišnje osebujne glazbenice s Kvarnera nije nimalo zahvalan posao zbog grozne akustičnosti dvorane Multimedijalnog centra u Rovinju, u kojoj su, uz Barbare, u povodu 8. marta prekjučer  nastupili i rovinjski cover bendovi Gusi's, Feedback i Delikventi.

Dva pouzdana znaka zvučne katastrofe oduvijek su nemogućnost razaznavanja ijedne otpjevane riječi, a kamoli stiha, kao i primoranost da povremene razmjene misli i dojmova s prijateljem, i u zadnjem redu, zbog buke i zvučne "zvonjave" moraš prakticirati urlanjem izravno u njegovo uho. Tako sam, eto, urlao u uho 'gustafu' Vladu Maružinu (koji sada za gušte svira u pulskim Windflowersima), a koji je zajedno s još jednim izvornim i aktualnim  bubnjarom Gustafa Čedom Mošnjom došao poslušati i podržati Barbaru, kao i Barbare koje čine dobri glazbenici - gitaristi Dino Kalčić i Ivan Benažić Benza, bubnjar Teo Pokrajac i odličan basist Alen Bernobić, čiji se bas i jedini dobro čuo u sali rovinjskog MMC-a.

Utjecaji Gustafa? Tek u nijansama, i to u bržim pjesmama. Zanimljiva je, intrigantna, ali i, istine radi, još nedefinirana vokalna interpretacija Barbare, tako da ne bi smjeli žuriti u stvaranje albuma, a zgodno je što u nekim dionicama njen glas podsjeća na prvu alternativnu fazu Gustafa s početka 80-ih, no to sigurno nije svjesno. Tim više što je, ako sam uopće dobro čuo, riječ o štokavici, a ne čakavici. Bilo 'što' ili 'ča', držimo joj palčeve. (Z. ANGELESKI, snimio D. ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter