Pacijenti se nemaju kome žaliti

Dr. Đula Rušinović Sunara (Jakov PRKIĆ/CROPIX)
Dr. Đula Rušinović Sunara (Jakov PRKIĆ/CROPIX)

Aktualne političke afere u drugi plan potisnule su objavu prve presudu Europskog suda za ljudska prava protiv Hrvatske radi nesavjesnog liječenja. Riječ je o smrtnom slučaju iz 1994. godine,  kad je, kako pišu mediji, Pero Bajić za traženih 5.000 njemačkih maraka povjerio operaciju svoje sestre oboljele od tumora abdomena dr. Vuku Borčiću iz Rijeke. Liječnik im je navodno rekao da je operacija uspjela, ali je žena preminula dva dana kasnije. Obdukcija je pokazala da je uzrok smrti "plućni endem uzrokovan akutnim otkazivanjem srca i krvotoka". U predmetu "Bajić protiv Hrvatske" Europski sud je utvrdio da je Hrvatska povrijedila procesnu obvezu iz čl. 2. Konvencije (pravo na život), jer nije poduzela učinkovitu istragu smrti pacijentice zbog liječničke pogreške.

O tome razgovaramo s dr. Đulom Rušinović Sunara, predsjednicom Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

- Europski sud je utvrdio da "Republika Hrvatska nije osigurala neovisan i nepristran sustav koji će se baviti pitanjima uzrokovanja smrti ili teških ozljeda zbog pogreške liječnika, što je dovelo do povrede prava iz Konvencije u ovom predmetu".

- Tekst koji navodite iz ove presude je činjenično u ovom trenutku najvažnija stvar za hrvatske građane, ma koliko se nešto drugo činilo važnijim. Tiče se statusa svih građana u sustavu zdravstva i dokazuje da je on diskriminirajući i da građani nemaju zaštitu. Kada se ljudska prava ne štite, općenito govorimo o tiranijama i diktaturama. U Hrvatskoj je vidljiv napredak u zaštiti ljudskih prava u općenitom smislu, ali kada su u pitanju ljudska prava bolesnih, a to su najnemoćniji, naše se vlasti već dva desetljeća baš ne zabrinjavaju mnogo. Iako iz ove presude izvire problem zaštite od stručnih pogreški, činjenično je prozvana povreda ljudskih prava na nepristrano vođenje cijelog spora, na nemogućnost dokazivanja da se išta i dogodilo, jer nema neovisne institucije koja štiti ljudska prava upravo pacijenata.

 

Što bi konkretno trebalo učiniti da se približimo europskim standardima u zaštiti prava pacijenata?

Već godinama nudimo političarima i institucijama jasno razrađene projekte kako to napraviti. Osmislili smo i zakonski okvir do u detalje, od edukacije građana i udruga do zdravstvenih radnika i profesionalaca koji bi se bavili zastupanjem prava pacijenata. Jasno smo definirali njihovu edukaciju, licencu za rad, zaduženja, ovlasti i potrebu za njihovim radom na tri nivoa, predvidjeli smo načine i njihove kontrole od strane građana. Osmišljavali smo to u suradnji sa svjetskim stručnjacima, to je jedan od najsuvremenijih modela u svijetu.

- Koncem 2004. dobili smo Zakon o zaštiti prava pacijenata. Ili je loše napisan ili ne znamo primjenjivati zakone?

- Dakako, vlast pokušava javnosti premazati oči surogat-rješenjima. Tako su 2004. u HDZ-ovoj Vladi, da bi umirili građane, mislili da je dovoljno napisati Zakon o zaštiti prava pacijenata i to upravo na način na koji je napisan - da je neprovediv u praksi. Stalno upozoravamo da taj zakon nije dobar i da ne omogućuje zaštitu pacijenata.

- Jeste li na to upozorili i aktualnog ministra zdravlja Rajka Ostojića?

- I sadašnjem ministru zdravlja, kao i svima prije njega, obratili smo se odmah na početku mandata i tražili da se zakon promijeni, inzistirali smo na neovisnoj instituciji zastupnika prava pacijenata. Pozitivno je što je ministar Ostojić htio saznati detalje, saslušati prijedloge, za razliku od nekih prethodnika, no njegovu procjenu da se ne radi o prioritetu za rješavanje smatramo neispravnom... Pacijenti se nemaju kome žaliti. Preostaju im odvjetnici koji su nezainteresirani ako nije riječ o velikom slučaju.

Bolesnika mogu ponižavati, diskriminirati, maltretirati verbalno, neinformirati i od njega tražiti silom da na nešto pristane u vezi s liječenjem, a da nitko nikome ništa ne može, jer nema se što potraživati kao odšteta. Do pravde dug je put, do tada bolesnik često i umre, pa onda moramo imati upornu najbližu rodbinu. Možete samo zamisliti koliko je bilo naporno za rodbinu preminule bolesnice stići do ove presude u Strasbourgu. Sada je ministar na potezu. (Razgovarala Duška PALIBRK)


Podijeli: Facebook Twiter