Ovogodišnja će Trka na prstenac biti jedna od kvalitetnijih

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Jedan od zaposlenijih konjanika barbanske Trke na prstenac svakako je Milio Grabrović. Natjecatelj je, ali i vođa konjanika i član Izvršnog odbora Udruge "Trka na prstenac". Ovih je dana i najtraženiji član Udruge jer u sklopu priprema koordinira između predsjednika Udruge, predsjednika Časnog suda i kandidata koji su prijavili svoj nastup na 42. Trci na prstenac. Vodi brigu o treninzima, evidentira sudjelovanje 22 prijavljena natjecatelja, prati ozbiljnost i angažiranost svakog od njih, na što su se, samom prijavom, obvezali. Potiče ih da redovito sudjeluju u treninzima, jer  uvježbanost jamči da će i nastup biti dojmljiv. Ukratko, Milio je prvi među jednakima. Ono što ga izdvaja od ostalih je osjećaj za svaki detalj na stazi, visok stupanj tolerancije, smirenost i komunikativnost. Zbog toga su ga konjanici dobro prihvatili i uživa njihovo povjerenje. Jahačka vještina, vješto baratanje kopljem i koncentracija, kao i sigurnost, stječu se na trkaćoj stazi. O svemu tome razgovaramo s Milijom.

Rođen je 1977. godine i živi na Jurićevkalu, Općina Barban. Vlasnik je tvrtke za elektroinstalacije Artifex koja zapošljava devet radnika. U braku je s Anikom i imaju kćerku Taru koja je prije tri mjeseca napunila dvije godine. Na Trci nastupa od 2005. godine. Natječe se na konju po imenu Angel koji je u njegovom vlasništvu sedam godina. Dva puta je pobijedio na Trci za viticu, a prstenac još nije osvojio. Otuda i naše prvo pitanje.

- Nije li vrijeme da postanete slavodobitnikom? Zaslužili ste!

- Uvijek je vrijeme, a zasluga je relativan pojam. Na stazi svi imaju jednake šanse, oni stariji kao i oni mlađi i debitanti. Sa starta se krene odlučno s jedinom željom da se pogodi prstenac. Dakako, uvježbanost je važna, ali treba i malo sreće da se to postigne. Ja jednostavno nisam imao sreće s prstencem, dok sam 2009. i 2013. godine pobijedio u Trci za viticu.

- Sreća, na stazi je splet okolnosti, ali uvježbanost je rezultat dugog treniranja. Rad s konjem na trkalištu, a i koncentracija znaju biti presudni. Kao vođa konjanika zaduženi ste da u tom smjeru pripremate kandidate za Trku.

- Sreća i koncentracija konjanika nije u mojoj nadležnosti. Što se ostaloga tiče, najviše pozornosti posvećujemo disciplini, jahačkim vještinama, dostojanstvenom držanju na konju, pravilnom baratanju s kopljem, a sve to skupa rezultira odgovarajućom sigurnošću na stazi oko koje su natiskani posjetitelji. Traži se i dobra brzina jer onaj koji stazu dugu 150 metara ne prođe ispod 12 sekundi bit će diskvalificiran. Važan je i opći dojam pa konjanik mora proći kroz cilj u punoj opremi. Padne li mu koji dio ili sam padne s konja prije nego li pred Časnim sudom pokaže pogodak, punti se poništavaju.

- Shvaćaju li konjanici to ozbiljno?

- Vrlo ozbiljno. Tehniku jahanja su svi uglavnom svladali i u tom pogledu očekujemo vrlo kvalitetnu trku. Štoviše, po dosad viđenom, predviđam da će ovogodišnja Trka nadmašiti kvalitetom sve prethodne. Konkurencija je jaka, između 22 prijavljena u završnicu može ući njih 16. Treninzi su obavezni. Može se, uz opravdanje, izostati dva puta. Ovako velik broj kandidata jamči i veću kvalitetu i jača natjecateljski duh. Kako je za uspješan nastup potrebno jedinstvo konja i konjanika, ništa nije propušteno slučaju pa se i na tome puno radi.

- Dolaze li pogledati vaše treninge mještani Barbana i okolice?

- U velikom broju. Dolaze nam i turisti koji ljetuju u kućama za odmor u selima Barbanštine. Tiskali smo i poseban letak s informacijama o treninzima, koji se do kvalifikacija održavaju četvrtkom u 16.30 sati. Kvalifikacije su 3. kolovoza u 17 sati, a poslije njih nastavljamo s treninzima četvrtkom u 17 sati. Koristim prigodu da svima osobno uputim poziv da dođu na Gradišće, osobito roditeljima s djecom i da u opuštenoj atmosferi uživaju u trkama.

- Imate vlastitog konja, a to ima i polovica prijavljenih natjecatelja. U kolikoj je mjeri Trka potakla razvoj konjogojstva na Barbanštini?

- Mnogo. Sjećam se kada je bio problem osigurati konje za sve natjecatelje. Danas to više nije. Većina ima vlastite konje, a za one natjecatelje koji to nemaju Društvo "Trka na prstenac" sudjeluje u podmirivanju troškova za posuđenog konja.

- Ima li interesa među mladima za nastup na Trci?

- Velikog. Ove godine imamo tri stažista koji zajedno s nama treniraju i oni su kandidati za nastup iduće godine. Uočljivo je veliko zanimanje među kopljonošama, koji će jedno sutra biti naši potencijalni natjecatelji. Donja dobna granica za kopljonoše je 16 godina, što znači da su na pragu ulaska u natjecateljsko društvo Trke na prstenac. (Branko BLAŽINA)


Podijeli: Facebook Twiter