Bura koja je jučer ujutro tjerala nogometaše Istre 1961 da daju svoj maksimum na treningu, prvom nakon što su uskršnje blagdane proveli s obiteljima, kao da je donijela dobre vibracije na "Drosinu". Pobjeda nad Zagrebom, druga uzastopna domaća, spojila se s uplatom dviju zaostalih plaća igračima, ali i najavom novčane injekcije koju će "zeleno-žutima" ubrizgati američki investitori koji će od ljeta postati novi vlasnici pulskog prvoligaša, a na sve se nadovezala i dobra zdravstvena situacija igračkog kadra uoči dviju domaćih ogleda sa splitskim klubovima. Nije onda čudno što je lice trenera Igora Pamića odavalo zadovoljstvo. Nakon dugo vremena imao je puno više pozitivnih nego li negativnih vijesti. I da, na koncu, ne i nevažno, pulska momčad više ne drži "fenjer". Nakon proteklog su ga kola, posljednjeg u trećem krugu, predali Osječanima.
Kako sad, s vremenskim odmakom, ocjenjujete subotnji susret s "pjesnicima"?
- Puno je lakše analizirati utakmicu nakon što ju pogledate na snimci. Ja sam snimku gledao dva puta i nisam promijenio mišljenje u odnosu na ono što sam rekao odmah nakon susreta - rekao je trener Pamić. - Mi smo odlično ušli u utakmicu, agresivno, napadački, ali se to možda nije vidjelo, jer smo vrlo rano primili gol. No, dotad smo lakoćom ulazili u zonu šuta, u zonu ubačaja. I onda nas je gol poremetio. Jedan od onih kakve samo mi primamo. Individualna greška Obšivača koji je pogodio suparničkog igrača, nakon čega je ovaj išao sam na golmana. Priželjkivao sam da moja momčad usprkos primljenom golu nastavi igrati u istom ritmu. Nažalost, nije. Glave su prestale raditi, noge su se odsjekle, jednostavno su zablokirali. Uplašili su se novog poraza nakon tog nesretnog gola i ja sam tada samo priželjkivao da na odmor otiđemo s tim rezultatom, da ne primimo i drugi gol, da se ne "raspadnemo". Prema naprijed smo bili bezopasni, ali me veseli što smo u defenzivi bili sigurni. Tu smo zadržali stabilnost. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU