Ujedinjeni narodi su 1977. bili proglasili Svjetskom godinom mladih. Već se tada naslućivao cunami koji dostiže mlade naraštaje. Papa Ivan Pavao II. se pridružio svjetskom programu i tada napisao glasovito pismo mladima. Od tuda se razvio i Svjetski dan mladih koji je uspio okupiti i do dva milijuna mladih. Problemi ne jenjavaju, pa je papa Franjo za 2018. najavio Sinodu o mladima. Kao što je Sinoda o obitelji snimila situaciju u današnjoj civilizaciji o obitelji i donijela zaključke, tako sad namjerava snimiti stanje o mladima. To su možda najsudbonosniji programi koje je Crkva pokrenula nakon Drugog vatikanskog koncila.
Novih radnih mjesta neće biti
U svim je dosadašnjim civilizacijama čovjek glavninu svojih snaga ulagao u prehranu i samoodržanje. Uzdržavao se onim što je proizveo. Danas se gotovo nitko ne uzdržava proizvedenim, uglavnom niti ne troši što je proizveo. Glavni interes postaje zarada od koje se nabavlja potrebno. Kapital postaje božanstvo. Time nestaje osobna veza među ljudima, ostaje „mozaik“, kockice koje se bezosjećajno dodiruju. Život atavizira. Vraća na niže oblike. Živimo kao biljke i životinje. Svi ovisimo jedni od drugih, ali bez osjećaja.
Primitivni način života i rada za uzdržavanje je prevladan. Tehnička sredstva i strojevi „pametne inteligencije“ preuzimaju glavni napor za uzdržavanje čovjeka. I kolikogod se vapi i preporuča otvaranje radnih mjesta, njih neće biti.
Godine 1987. Juri Ostrovitianov objavio je knjižicu neobičnog naslova „Tko smo? Odakle smo? Kamo idemo?" i već tada izrekao proročanstvo koje se uvelike ispunjava - da će od tada zaposlenih u svijetu na kraju stoljeća zaposlenih ostati samo 20 posto. I naše je Ministarstvo rada prije godinu dana objavilo da će od 750 zanimanja, koliko ih danas ima, ukratko nestati 50 posto. Papa Franjo neprestano apelira da se mladima omogući posao. Papa nije naivan. Dobro zna kamo smo stigli u našoj civilizaciji, ali koči da problem prijelaza iz "faberske" u "postfabersku" civilizaciju manje bolan. Radnih mjesta u postfaberskoj civilizaciji neće biti.
Mladi bez posla okreću se tijelu
Rad razvija čovjekov organizam, dijelom omogućuje ostvarenje čovjeka, oplemenjuje karakter. Onaj je prvi biblijski zadatak - „obrađivati zemlju“ - ispunjen. Mladi se bez posla okreću se tijelu. Dokazuju se modom, otpadom od društvenih normi ponašanja, dorađivanjem tijela piercingom, tetovažom, seksualnom slobodom. A kad se tu ne nalazi zadovoljstvo, onda eksperimentiraju alkoholom, drogama, nasiljem, pa slijede praznina i razočaranje.
Površni je optimizam pogrešan kao i pesimizam. Površni vjeruju da rad ne može nestati. Održat će se samo inovatori, kreativci, dizajneri, muzičari, književnici, logoterapeuti. To je već duhovno područje. Time dolazi savršeniji način života, drugi biblijski zadatak „množiti se“. Ne radi se isključivo o fizičkom množenju i reprodukciji, nego, čovjek „umnožava“ svoju vrijednost, usavršuje sebe. Svako će znanje biti dragocjeno. Izvor znanja bit će priroda, njen sklad i ljepota. Zato se pojavio interes za istočnjačke religije u kojima ima mnogo duhovnih poruka.
Kada se iscrpi taj „istočnjački rezervoar“ koji čovjeka ne može zadovoljiti jer je neosoban, u svijetu će se desiti veliki obrat prema Tvorcu prirode koji je osoban. O osobnosti Boga za sad najviše zna kršćanstvo kojim je Isus objavio Stvoritelja svega, pa će vjerojatno u skoroj budućnosti, kršćanstvo biti spasonosno, budu li ga kršćani znali predati novim naraštajima.
I tako se dolazi do trećeg čovjekova zadatka „Budite sveti zato što sam svet i ja, Bog vaš!“ Vjerujemo da su krize današnjeg svijeta porođajne muke u duhovnu civilizaciju, ili „civilizaciju ljubavi“ kako je govorio Ivan Pavao II. A Bog je Ljubav, čovjekova budućnost.
Čudotvorna crkva u Batvačima
Ovo pišem u povodu blagdana svete Foške, i ne bez razloga. Ova svetica, koja se slavi 13. veljače, štiti od glavobolje, artritisa, reumatizma i depresije, ali i zaštitnica je mladih. Foška je živjela starorimskim vremenima, u bogatoj plemićkoj obitelji u Ravenni, gdje je doslovno imala sve, kao i mnogi današnji mladi. Ali su je odjednom počela mučiti egzistencijalna pitanja: smisao života, patnje, smrti, odakle i čemu svijet? Te odgovore ne nalazi u obitelji. Nalazi ih kod mladih kršćana. Pa se je krstila, vezala svoj život s Isusom Krstom i sva se preporodila. Bez sumnje je genijalna djevojka. U novoj civilizaciji temeljno pitanje nije rad nego smisao života.
Foška je vrijeme progona kršćana uhićena, mučena i ubijena 13. veljače 250. u Ravenni, zajedno s dadiljom Maurom. Njene su relikvije pred provalama barbara bile odnesene u Libiju, u oazu Sabrata. Kad su i na istoku zaprijetili barbari, prenijete su na otočić Torcello kraj Venecije. Ondje joj je uz katedralu Majke Božje u 12. stoljeću podignuta crkva u obliku grčkog križa i tu je pokopana.
U Istri sv. Foški posvećene su crkve u Vrsaru, Žminju i Pomeru, a najpoznatija je ona u Batvačima kod Vodnjana, koja uživa glas čudotvornosti i kojoj se hodočasti prve nedjelje iza svetičinog blagdana, znači prekosutra, 19. veljače. Kako je ova znamenita crkva u prvom sloju iz 600. godine, ovdje se štovala prije nego li u Veneciji. I njeno je štovanje ovamo prenijeto vjerojatno s istoka, što je posebno zanimljivo.
Sv. Foška kod Vodnjana puna je zavjetnih darova i pitanje gdje ih sve čuvati.
Tisuće zavjetnih darova i poruka
Gotovo svaki put kod Sv. Foške čujemo novo svjedočanstvo. Tako se nedavno, u nedjelju, 5. veljače, došla zahvaliti mlada žena iz Poreča. I kaže: „Bila sam ovdje pred 15 mjeseci. Našla sam ovdje jednu prevrnutu sliku i mislila: tko zna za koju je potrebu slika donijeta. Oprašila sam je i pravilno okrenula. Nismo imali djece. Molila sam se ovdje za dijete. I nakon dva mjeseca ostala trudna. Dobili smo prije četiri mjeseca prekrasnog sina Ješuu. Danas sam se došla zahvaliti zajedno sa suprugom“.
Kod Sv. Foške na tisuće je zavjetnih darova i 16 gusto ispisanih knjiga utisaka, punih molitava i želja. Što se krije iza svega toga, trebalo bi istraživati. Upravo je na toj misi bila i znanstvenica Danijela Tomić koja za nekoliko tjedana predaje svoj doktorski rad o svecima zaštitnicima, među kojima je i sveta Foška. Predložih joj, kao vodnjanski župnik, da okupi tim koji bi znanstveno pratio događanja kod Sv. Foške. Sve je očitije kako je duhovno temelj čovjekova raspoloženja i zdravlja. (Marijan JELENIĆ)
U nedjelju velika misa u crkvi svete Foške kod Batvača
Sveta Foška, zaštitnica mladih, oboljelih od kostobolje, depresije, ovisnosti i mnogih drugih nevolja, ovog je tjedna u središtu crkvenih slavlja diljem Istre. Dan popularne svetice, koja je mučena i ubijena u trećem stoljeću, obilježen je u ponedjeljak, 13. siječnja, misama u crkvama posvećenim upravo toj mladoj mučenici u Pomeru i u Vrsaru. U glasovitoj bazilici sv. Foške kod Batvača, koju pohode mnogi hodočasnici, misa će se održati 19. veljače po staroj tradiciji - prve nedjelje nakon 13. veljače.
Slavlje u sv. Foški, inače na području župe Vodnjan koju vodi Marijan Jelenić, počinje u 11.30 sati. Velečasni pismenom obavijesti na vratima crkve upozorava da se na hodočašće dolazi sat vremena prije početka mise, zbog prometne gužve i velikog broja vjernika. Nakon mise uobičajeno se na poljani uz crkvu održava i piknik.
Velikoj tisućljetnoj trobrodnoj bazilici na osami kod Batvača mnogi pripisuju čudotvorna ozdravljenja, a općeprihvaćeno je mišljenje da lokalitet zrači posebnom energijom. Crkva je inače otvorena svake subote i nedjelje od 14 do 16 sati, ali posjetitelji moraju znati da će ih prilikom posjeta dočekati i obavijest o plaćanju ulaza u crkvu 20 kuna!
- Ulaznice naplaćujemo da se riješimo nepoćudnih i svadljivih ljudi. Svi prilozi od ulaznica idu za čišćenje i održavanje crkve, komentirao je takvu odluku prošlo ljeto župnik Jelenić. S obzirom da nam jučer župnik nije odgovarao na pozive, ostali smo uskraćeni za odgovor na pitanje hoće li se ulaz naplaćivati i u nedjelju.
Istog dana održat će se misa u crkvi sv. Foške u Laginji nedaleko od Žminja, s početkom u 11 sati, a predvodit će je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, obavještavaju iz Porečke i pulske biskupije. (Z. STRAHINJA)