Otvorena samostalna izložba Roberta Paulette

Robert Pauletta ispred svog rada (D. ŠTIFANIĆ)
Robert Pauletta ispred svog rada (D. ŠTIFANIĆ)

"Južni križ i nevidljivi avioni" naziv je samostalne dvodijelne izložbe radova istaknutog pulskog umjetnika Roberta Paulette koja je preksinoć za Noći muzeja otvorena u MMC-u Luka, u organizaciji HDLU-a Istre. U prednjem dijelu galerije Luka dojam postava "Južni križ" je, kako kaže sam autor, pretežito lagan, svijetao, ugodan i kontemplativan, dok su zagasiti i škuri radovi "Nevidljivi avioni" u stražnjem dijelu antipodni slikama Južnog križa, a među njima posebno je dojmljiva slika "Bijeg iz Pule" u dnu galerije Mul. U postavu pak "Južnog križa" vizualno je ugodna i efektna kinetička instalacija koja se sastoji od nekoliko ventilatora različitih formi i boja podešenih na različite brzine, a koji se vrte uz sugestivnu i poznatu glazbenu klavirsku podlogu Ryuichia Sakamota iz filma "Sretan Božić, gospodine Lawrence".

- Tek pojam smješten s druge strane vidljivog - Južni križ – mnogim je moreplovcima i trgovcima, odmetnicima i istraživačima, na onoj strani kugle, bio putokaz u noćima, orijentir, sinonim mogućeg spasa. Pitao sam se često, u čemu prebiva nevidljivo? Koja je domovina imaginarnog ili fiktivnog, svjesnog ili potonulog sjećanja, i postoji li svijet izvan mene ili bolje rečeno postoji li uopće ako ga ne promatram, pita se Pauletta u pratećem tekstu, a nešto kasnije zanimljivo dodaje: "Mi smo sada proširili čula, osvojili carstva i ona se šire sve dalje i dalje, sve dublje i dublje. No, što se zbiva s našim iskustvom? Kao da smo, paradoksalno očekivanju, nanovo infantilni i kao da začarani nekom kolektivnom epidemijskom miopijom (kratkovidnost op.a.) vulgarno i ruljski srljamo vlastitoj balegi. Ali, stvari možda i nisu uvijek tako bitne kao što nam se prikazuju. Možda samo pretjerano patimo od potrebe za dodatnim značenjem i njihovom metastazirajućom naravi".

"Južni križ" sastoji se od nekoliko slika i poliptiha i ulja na platnu većih formata, a riječ je o minimalističkim, jednoslojnim (točkastim) geo-radovima slikanim na monokromnoj podlozi, a točkasti raster prikazan na slici preslika je jedne nebeske konstelacije (Južni križ, Lira, Libra, Scorpio...). Točkasti raster, pojašnjava autor, koloristički je suprostavljen podlozi slike, a kod promatrača to izaziva perceptivnu zabludu; tkz. komplementarni kompleks. Naime, promatrač ima psihološku potrebu nadoknađivanja ravnoteže pa stvara kolorističku iluziju kojom percipira nepostojeće točke. Promatraču se ukazuju krugovi komplementarne boje; on vidi ono čega nema. Radovi "Nevidljivi avioni" su pak opus jedne ne-radosne igre, kako kaže autor, njegov tamni barok.

- Nešto kao suprematizam lišen vjere, hod s tegom kroz noć života. Riječ je o radovima koji su naizgled tek crne monokromne površine, slike izjednačene sa svojom tamnom tjelesnom težinom. Ako kod prethodnih radova "Južni križ" vidimo nešto što nije naslikano, kod ovih radova mi ne vidimo ono što je naslikano. Bar ne iz prve, zaključuje Pauletta. (Zoran ANGELESKI)

 

 


Podijeli: Facebook Twiter