Kci Lina Marianija Klara Belic, uz prisustvo pulskog gradonacelnika Borisa Miletica i dogradonacelnika Fabrizija Radina, u cetvrtak navecer je otkrila restaurirano ocevo broncano poprsje postavljeno na zelenoj površini tik do ulaza u pulski Circolo.
Bista je prije obnavljanja bila smještena ispred ondašnje zgrade uprave Istragradnje u Marulicevoj ulici (tadašnjoj Ulici Lina Marianija).
Otkrivanje obnovljena poprsja pjesmom je popratio istoimeni muški zbor. U svecanoj dvorani Circola oduševio je i opustio sjajan orkestar mandolina
koji djeluje u sklopu KUD-a "Lino Mariani", a zatim su nastupili uvijek
dobro raspoloženi i pjevanju posveceni muški, ženski i mješoviti zbor.
Prigodno smo razgovarali sa 70-godišnjom Marianijevom kceri.
Koliko se vi sjecate oca?
- Rodena sam 1942. godine pa ga se ne sjecam. Da nema slika i, jasno, usmene predaje moje majke, ne bih ga se ni sjecala. Medutim, tata je uvijek bio živ u našoj porodici! Ostao je živ i nakon što je ubijen zajedno s Marijom Lussijem i Antonijom Salgarijem kobnog 3. sijecnja 1947. sprjecavajuci ispred pulskog elektromlina odnošenje strojeva u Italiju.
Kakav je po pricanjima vaše majke bio otac?
- Moja majka Caterina i otac Lino oženili su se 1940.; vec je to u svijetu bila ratna godina. On je kao antifašist bio jako angažiran, a kasnije, tijekom cijelog rata, sve do 1945. borio se kao partizan, pripadnik 43. istarske divizije u Gorskom kotaru. (Z. ANGELESKI)
CIJELI TEKST I RAZGOVOR PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.