"Smrt - ljudi se je toliko plaše. Ja mislim da mi više mislimo o smrti nego što smrt misli o nama. Ne treba pretjerivati. Ja se ne bojim smrti."
Tako je govorio Arsen Dedić u nagrađivanom dokumentarcu "Moj zanat" Mladena Matičevića. Veliki hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor, jednom riječju umjetnik, napustio nas je 17. kolovoza prošle godine. Arsen Dedić rođen je 28. srpnja 1938. u Šibeniku i od malena je bio vezan uz glazbu, no na koncu joj se u potpunosti posvetio 1959. godine kada se upisuje na Muzičku akademiju. Iste godine piše stihove za skladbu Maria Bogliunia "Mornarev cha-cha-cha", ali pod pseudonimom Igor Krimov, budući da je smatrao pisanje tekstova epizodom "koje ću se ja kasnije lišiti. Dat ću svoje ime onda kad budem pisao pravu poeziju i pravu glazbu". Pjesma osvaja nagradu na festivalu "Zagreb '59." i tako, zapravo, počinje jedna prebogata stvaralačka karijera.
Iza njega je ostalo obimno i šaroliko stvaralaštvo, jer je Arsen pisao stihove i drugim autorima, skladao glazbu za mnoge poznate filmove, serije i kazališne predstave, a nikako ne smijemo zanemariti i njegove "klasike" za djecu, poput "Nije lako bubamarcu" ili "Čemu služe roditelji". Osim toga, prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore, među njima Gina Paolija, Sergia Endriga, Jacquesa Brela, s kojima je često i surađivao, a osim toga uglazbio je stihove Krleže, Cesarića, Goloba i mnogih drugih pjesnika. Iako je često bio okarakteriziran kao težak čovjek, Arsen nam je u nasljeđe ostavio zaista impozantan i kvalitativno neuhvatljiv opus u kojem će zasigurno uživati i buduće generacije. Pjesme "Djevojka iz moga kraja", "Sve što znaš o meni", "Kuća pored mora", "Moderato cantabile", "O, mladosti", "Tvoje nježne godine", "Djevojka za jedan dan" samo su djelić njegova bogatog kantautorskog stvaralaštva, dok su neke druge pjesme, za koje većina javnosti niti ne zna da je upravo Arsen pisao tekstove, postale gotovo pa narodne: Vratija se Šime, Maškare, Vino i gitare, Dida moj, Rodija se sin, Zaludu me svitovala mati.
Nešto ranije iste godine, 21. siječnja, napustio nas je još jedan nezaboravan kantautor i veliki čovjek, Kemal Monteno. Kemu, kako su ga od milja zvali mnogi estradnjaci i kolege, struka je proglasila jednim od najboljih kantautora i šansonjera na području bivše Jugoslavije. Rođen je 1948. u Sarajevu, gdje u drugoj polovini 1960-ih godina počinje i svoju veoma bogatu i uspješnu karijeru, i to nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. Otad je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao izvođač, autor muzike i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme gradu Sarajevu i domovini, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" i "Zemljo moja". Uz brojne festivalske nastupe, Kemal Monteno može se pohvaliti i čitavim nizom vječnih hitova od kojih je neke otpjevao i u vrlo popularnim duetima s drugim zvijezdama domaće estrade: "Jedne noći u decembru", "Ne budite me noćas", "Vino i gitare", "Nije htjela", "Vratio sam se živote", "Daleko, daleko", "Nekako s proljeća", "Kad ponovo tuga pokuca na vrata" i mnoge druge.
"Live long and prosper"
Jedan nesretni i predugačak niz smrti poznatih osoba koji nas je zadesio u zadnjih godinu dana započeo je zapravo neposredno nakon početka 2015. Samo četiri dana nakon dočeka, od posljedica srčanog udara iznenada je preminuo svjetski poznati talijanski kantautor Pino Daniele (19. Ožujak 1955. – 4. Siječanj 2015.). Pino je imao nevjerojatan i upečatljiv glas, a bio je rock, jazz i blues glazbenik, uz to što je svirao i tradicionalnu napuljsku glazbu. Zapravo je njegova strast prema muzici i njenim različitim stilovima i izričajima zajedno s njegovom kreativnosti i sposobnosti spajanja sasvim dijametralno suprotnih etničkih elemenata generirala jedan sasvim novi glazbeni stil koji je on nazvao "tarumbo", a predstavljao je mješavinu tarantele i bluesa. Prvi album "Terra mia" objavio je 1977., i već tada je njegova bogata i uspješna glazbena karijera krenula uzlaznom putanjom.
"Live long and prosper" izraz je koji se, uz neizostavan pozdrav rukom, bez greške veže uz poznatog Vulkanca, gospodina Spocka iz znanstveno-fantastične serije "Zvjezdane staze". I ostat će to još desetljećima najpoznatija ostavština poznatog glumca Leonarda Simona Nimoya, i to ne samo među ljubiteljima znanstvene fantastike. Leonard Nimoy preminuo je 27. veljače 2015. u 83. godini, a iako je iza sebe ostavio impozantno nasljeđe, uglavnom kao televizijski glumac i narator, malo je poznato da se bavio i režijom, fotografijom, pa i glazbom. Nakon njegove smrti, jedan asteroid otkriven još 1988. nazvan je u njegovu čast 4864 Nimoy.
Sličnu sudbinu, barem po pitanju "tereta nezaboravne uloge", ponio je i legendarni egipatski glumac Omar Sharif, ili, kako ga mnogi filmoljupci najbolje znaju, Lawrence od Arabije. Sharif je preminuo 10. srpnja 2015. godine u 83. godini u Kairu od srčanog udara. Glumačku karijeru je započeo 1953., a film "Lawrence od Arabije" iz 1962. bio je ujedno i njegov pri film na engleskom jeziku i odmah je za tu ulogu bio nominiran za Oscara. Kasnije je glumio i u mnogim filmovima, primjerice u Doktor Živagu, Mayerling, Che!, Smješna djevojka, Hidalgo, i tako dalje, a uz glumu druga mu je strast bila - bridž. Čak štoviše, Sharif je sve do poznih godina bio strastveni kartaš koji je jednom čak dospio i među top 50 najboljih bridž igrača na svijetu, o toj je igri napisao i nekoliko knjiga, a bio je i redovni gost pariških kockarnica.
"Devojko mala, pesmo moga grada…"
Ne možemo zaboraviti da nas je prošle godine, točnije 5. ožujka, u 57. godini života napustio i legendarni Vlada Divljan. Ovaj srpski rock glazbenik i tekstopisac osnovao je VIS Idole 1979. godine sa Srđanom Šaperom, a bend je odmah privukao pozornost i javnosti i kritičara već prvom pjesmom ''Retko te viđam sa devojkama''. Prvi album Idola objavio je zagrebački Jugoton, a album "Odbrana i poslednji dani" proglašen je najboljom rock pločom izdanom u bivšoj Jugoslaviji. Divljan je od 1985. godine započeo solo karijeru u okviru koje je nastavio sa pop-rock formom istovremeno se baveći filmskom glazbom. Mnogi dan danas smatraju da je bio jedan od najutjecajnijih glazbenika s ovih prostora. Popularnost njegovih pjesama s vremenom nimalo ne blijedi, jer i danas mnogi s osmjehom na usnama pjevuše vječne stihove poput "Ti si moja čokolada, ja sam tvoja čokolada…" ili "Devojko mala, pesmo moga grada, što si mi dala, srce puno sna…"
Poznata crna Gibson gitara koja je odsvirala neke od najvirtuoznijih blues nota ikad napisanih utihnula je zauvijek 14. svibnja prošle godine. Tog je dana u 89. godini zauvijek stalo srce legendarnog B. B. Kinga, američkog blues gitarista, pjevača i skladatelja. King se smatra jednim od najvećih blues gitarista u povijesti, a časopis Rolling Stone smjestio ga je na treće mjesto u svom popisu "100 najvećih gitarista svih vremena". Za svoju glazbu dobio je 14 nagrada Grammy, uključujući i onu za životno djelo 1987. godine. "Lucille", "You know I love you", "When Love comes to town", "Sweet sixteen" samo su neki od hitova koji će zauvijek ostati neizostavan dio opće glazbene kulture.
Nešto kasnije iste godine, 7. lipnja, preminuo je i najpoznatiji filmski Drakula i negativac Sir Christopher Lee (r. 27. svibnja 1922.), poznati engleski glumac, autor, ali i pjevač i veteran 2. Svjetskog rata. Njegova se impozantna glumačka karijera proteže na zavidnih 70 godina, a možemo slobodno reći da je za razliku od nekih svojih prethodnika ipak pred kraj života uspio pomaknuti fokus gledatelja sa svog lika Drakule na također zapaženu ulogu čarobnjaka Sarumana kojeg je glumio u trilogijama "Gospodar prstenova" i "Hobit".
Zanimljivo je da je Lee gotovo prezirao ulogu koja ga je proslavila, a koju je odigrao u nekoliko horor filmova '50-ih i '60-ih godina. Smetalo mu je što je lik grofa Drakule tako plošan i jednoličan, iako u knjizi Brama Stokera mračni grof ima lijepe i duge dijaloge.
Aš od špada i Jack Danielsa
"To nije turbo folk. To je ono nešto što je ukrvljeno", izjavio je jednom bosanskohercegovački glumac Josip Pejaković govoreći o sevdalinkama, južnosrpskoj i makedonskoj tradicionalnoj glazbi. A to je malo tko znao otpjevati kao Usnija Redžepova. Ova nadaleko poznata makedonska pjevačica (r. 4. veljače 1946.), koja je starijim generacijama bila simbol za ljepotu i karizmu, preminula je 1. listopada prošle godine. Mnogi su tada rekli da nikad više nitko neće moći pjevati južnjačke i makedonske pjesme kao ona, te da će se njene pjesme pamtiti kao i hitovi Tome Zdravkovića.
Usnija je autentičnim pjevačkim stilom zapravo i proslavila melos južne Srbije, ali ostat će upamćena i po tome što je na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu četvrt stoljeća glumila Koštanu Bore Stankovića. Neizbrisivi trag u narodnoj muzici ostavila je pjesmama koje će se pjevati i pamtiti i poslije nje: "Zbog tebe, mori Leno", "Rasule se kose moje", Od Niša do Vranja", "Ja sa juga, ti sa severa"…
Samo tri dana prije Nove godine velika tuga se nadvila nad poklonike istinskog rocka i heavy metal muzike. Ian Fraser Kilmister, poznatiji kao Lemmy, preminuo je od raka 28. prosinca 2015. Iako je u svojoj dugoj i bogatoj karijeri svirao u mnogim bendovima, Lemmy će ipak ostati najpoznatiji kao osnivač i frontman grupe Motörhead. Osim po osebujnom i prodornom glasu, Lemmy se isticao i svojom pojavom, ali i pravim rokerskim stilom života. Naime, zbog svog je karaktera izbačen iz banda Hawkwind u kojem je svirao od 1971., no već 1975. osniva legendarnu skupinu Motörhead koja već '80. postiže vrhunac slave. Njihovi studijski albumi "Ace of Spades" i "Iron Fist" zasjeli su tada na četvrto, odnosno šesto mjesto respektabilne britanske top ljestvice, a s tih su albuma ujedno i potekle neke od njihovih najpopularnijih i danas publici najdražih pjesama. Čelični Lemmy nastavio je pisati, skladati i nastupati sve do smrti, a da se nije pojavio taj zlosretni agresivni rak, dobili bismo priliku konačno ga ove godine gledati uživo i na našem terenu, jer je Motörhead trebao nastupiti na zagrebačkom INmusic festivalu.
Osim po glazbenim vještinama, Lemmy je bio poznat i po svom zloglasnom načinu raskalašenog života, ali i po svojoj zbirci nacističkih memorabilija i korištenju nazi simbola, zbog čega se više puta morao objašnjavati u javnosti govoreći kako to ne znači da podupire nacističku ideologiju. Svega nekoliko dana nakon pogreba Lemmyja Kilmistera, specijalizirani časopis Food & Beverages Magazine uveo je u službenu upotrebu naziv "Lemmy" za koktel kole i Jack Daniels whiskeya, budući da je i to bio jedan od zaštitnih znakova ove rock ikone.
"Ne znam kuda dalje idem…"
Fanovi glazbe još se nisu niti oporavili od Lemmyjeve smrti, a svijet je prodrmala još jedna pretužna vijest o iznenadnoj smrti druge živuće legende. Umro je David Bowie. Ziggy Stardust, ikona pop kulture a ne samo glazbe, preminula je nakon duge i teške borbe s rakom 10. siječnja ove godine u 69. godini života. Tijekom života mijenjao se poput kameleona, ali u suštini uvijek ostajući duboko vjeran sebi. Unio je toliko inovacija u svijet umjetnosti, posebice tijekom '70-ih godina, da će ga biti nemoguće nadmašiti po njegovom utjecaju. Procjenjuje se da je u svojoj 50-godišnjoj karijeri prodao više od 140 milijuna nosača zvuka koji su mu donijeli brojne nagrade, a za sve što je poklonio svijetu oko sebe, uvršten je 1996. godine u Rock and Roll kuću slavnih. Svoju je borbu s rakom i promišljanja o bliskoj smrti iznio u posljednjem albumu "Blackstar" koji je objavljen na njegov rođendan, 8. siječnja, a koji su odmah prigrlili i kritičari i slušatelji. Nebrojen je niz pjesama koje nam je ostavio u trajno naslijeđe, ali i njegovih slika, mišljenja i citata koji svjedoče o zaista divnom čovjeku koji se, eto, vratio među zvijezde kamo i pripada: "Ne znam kuda dalje idem, ali obećavam da neće biti dosadno" izjavio je u Madison Square Gardenu za svoj 50. rođendan.
Zatim, samo četiri dana nakon Bowiea, svijet umjetnosti napušta još jedna iznimna zvijezda, Alan Rickman (21. veljače 1946. – 14. siječanj 2016.). "Zbogom, profesore Severus Snape…" pisali su tada mnogi poklonici filmova o Harry Potteru u kojem je Rickman igrao nezaboravnu spomenutu ulogu. No, pravi filmoljupci sjećat će se ovog najistaknutijeg britanskog glumca današnjice i po ulogama negativca Hansa Grubera u filmu "Umri muški", ili kao Šerifa od Nottinghama u "Robin Hood: Princ lopova". Rickman je ostavio neizbrisiv trag kao kazališni glumac. Kritičari tvrde kako su njegove izvedbe s Royal Shakespeare Company među najboljima u povijesti. (Patricija SOFTIĆ)