Odlična atmosfera bila je sinoć na koncertu Otis Taylor Contrabanda u dvorani Adris u Rovinju. Taylor je cijenjen kao veliko ime u svijetu bluesa, no ovaj koncert održan u sklopu trećeg Avantgarde Jazz festivala pokazao je i njegovu malo više rockersku, nabrijanu stranu, a vidjelo se i zašto je jednom prilikom osvojio nagradu za najboljeg zabavljača u svijetu bluesa.
Iako je na glasu kao vrstan akustičar, u Rovinju se sa svojim bendom predstavio u "električnom" izdanju, počevši od električnog bendža koji je zasvirao u prvoj pjesmi da bi koncert završio svjetloplavo-bijelim Fender Stratocasterom.
Taylor je rođen prije 65 godina u Chicagu, gradu poznatom po dugovječnoj blues sceni, a zvuk njegovog benda ide od modernog, izrazito žestokog blues rocka do povratka korijenima bluesa kada Taylor uzima usnu harmoniku i na radost posjetitelja, silazi među publiku i radi đir oko stolica.
Cijelo vrijeme trajanja koncerta svojski se trudio što više animirati publiku koja ga je častila aplauzima pa je s njom komunicirao između pjesama, često ubacujući "hvala". Na početku koncerta publika je sjedila, no nakon dvadesetak minuta Taylor je prisutne pozvao da ustanu i približe se bini.
- Što mi bliže dođete, to ja bolje sviram, objašnjavao im je Taylor. Time, svjesno ili nesvjesno, otkriva da dvorana sa stolicama nije baš najsretnije rješenje za koncert njegovog sastava jer Taylorova glazba, u ovakvom izdanju, traži veći prostor pred binom u kojem bi se posjetitelji približili izvođaču i zaplesali, kao što su učinili i sinoć.
Doduše, dvorana je odabrana kao rezervna solucija nakon što se vidjelo da vrijeme neće biti baš za koncert na otvorenom, jer je izvorna namjera bila da se nastup održi u dvorištu bivše tvornice duhana.
Započeo je s "Ten million slaves" dok je za prvi bis pustio "Nasty letters", te time koncert zaokružio s dvije možda najpoznatije skladbe u njegovom opusu, a nije propustio izvesti ni klasik Jimija Hendrixa "Hey Joe" u kojem je priliku da se pokaže dao mladom gitaristu Shawnu Starskiju.
Naravno, kasnije nisu izostala ni sola bubnjara Larryja Thompsona i basista Todda Edmundsa, jedino je u ekipi nedostajala violinistica Anne Harris. S njegovog zadnjeg albuma "My world is gone", za kojeg sam očekivao da će mu posvetiti malo više pažnje, čuli smo "Blue rain in Africa".
Taylorov nastup privukao je i neke poznate osobe iz javnog života poput guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića. S jedne strane radilo se o vrhunskim glazbenicima i odličnom koncertu, nabijenom energijom i snažnom pozitivnom vibrom koja se odmah, već od prve pjesme prenijela na publiku.
S druge strane, službeni dio bio je gotov već nakon sat i koju minutu, a s dva bisa koncert jedva da je trajao sat i pol. Prekratko za pravi klimaks.
Možda je tomu uzrok prilično zgusnuti raspored europske turneje, no Taylorova kreativna glazbena kolekcija prilično je bogata, ima tu puno pjesama koje pričaju priče, i to ozbiljne priče, o ropstvu, vjeri i ljubavi. Neke od njih je izveo sinoć, a druge će, ako bude sreće, izvesti drugi put u Rovinju, po mogućnosti u nekom klubu. (M. RADIĆ; snimio M. ANGELINI)