Može li oštriga postati veliki izvozni proizvod Istre? Prema planovima uzgajivača u Limskom kanalu, to i nije nemoguća misija. Cromaris, koji već uzgaja orade i brancine u Limu, prije godinu dana ponovno je započeo s uzgojem dagnji, a za dvije do tri godine mogli bi na tržište plasirati i prve kamenice. Trenutno, prema riječima Marija Lovrinova, direktora proizvodnje Cromarisa u Limskom kanalu, prikupljaju mlađ i kreću s eksperimentalnim uzgojem.
U toj su tvrtki uvjereni da bi Francuska odmah prepoznala kvalitetu i da bi oštriga uzgojena u Limu našla mjesto na francuskim stolovima. No, za takvo što treba vremena, truda i ponešto sreće. Za izvoz je potrebno vrijeme. Neće oštrige i pedoči iz hrvatskih uzgajališta odmah kamionima krenuti u zemlje Unije. Treba još uskladiti izvozne dozvole, a i mnogi naši proizvođači nisu još spremni za izlazak na neko drugo tržište.
Ne tako davno u Limskom kanalu se uzgajalo i milijun oštriga godišnje, koliko se danas ne proizvede ni u cijeloj Hrvatskoj. Bivša tvrtka koja se u Limu bavila uzgojem, Marimirna, uspijevala je proizvesti milijun kamenica, od čega je polovica završila u prodaji.
- Ova naša plosnata kamenica ima svoje tržište i prilično visoku cijenu. Tržište Francuske se praktički može odmah otvoriti. No, za pokretanje proizvodnje treba čekati dvije do tri godine. Sada smo krenuli s kolektiranjem mlađi kamenica.
Morat ćemo definirati matični stok koji nam je potreban za ozbiljniju proizvodnju, a daljnje širenje ovisi o koncesijskim područjima, što je strateško pitanje i za državu hoće li resurse, koji su biološki zdravi i nisu ni s čim nekompatibilni, željeti staviti u funkciju. To se pitanje odnosi i na lokalnu upravu i samoupravu koja prostornim planovima definira koncesijska područja. No, država je ipak najvažnija. Radi se o čistoj proizvodnji robe koje fali na tržištu. Francuska i Španjolska, primjerice, uzgajaju preko 200 tisuća tona školjki, što je ogroman prihod za zajednicu, no to treba znati prepoznati i gurati u tom smjeru. A mi resursa imamo s obzirom na obalu i razvedenost. Ne treba se, naravno, nigdje zalijetati, kaže Lovrinov.
Smatra da se u Limu mogu vratiti na nekadašnje brojke od milijun oštriga godišnje. Problem je, po njemu, što je država kasnila s prepoznavanjem proizvodnih područja u kojima se jedino i može uzgajati školjka.
- Malostonski zaljev, ušće rijeke Krke i praktički cijela Istra su jedine udarne zone za uzgoj školjaka. Međutim, uzgoj je dosad bio usmjeren isključivo na uvale u kojima se ne mogu širiti proizvodni kapaciteti, upozorava Lovrinov.
Dosadašnja zabrana izvoza u EU donijela je i nešto pozitivno, a to je da su naše školjke pod monitoringom sigurne i zdrave za konzumaciju. Mala dosadašnja proizvodnja uglavnom iz našeg mora prikupljene mlađi dovela je do toga da nemamo problema koji se mogu susretati u intenzivnom uzgoju, odnosno mogućim bolestima koje napadaju školjkaše.
Na europsko tržište stoga možemo izaći s odličnim i sigurnim proizvodom, koji možda zasad ne može konkurirati količinom, ali svakako može kvalitetom. Lovrinov smatra da treba razmišljati unaprijed.
Predviđajući prestanak zabrane izvoza u EU, Cromaris je prošle godine započeo i s uzgojem pedoča. Tvrtka je dobila koncesiju u Limu i Budavi, gdje na dva proizvodna područja mogu uzgojiti 400 tona školjkaša godišnje. Podnijeli su zahtjev i za dobivanjem koncesije za uzgoj školjkaša u Dalmaciji. Ovu će godinu, Lovrinov pretpostavlja, završiti s 80 do 100 tona proizvedenih školjkaša. (Piše Bojan ŽIŽOVIĆ; Snimio Milivoj MIJOŠEK)