Po najavi Renate Duka, pomoćnice ministra pravosuđa Orsata Miljenića, pisanje dugo najavljivanog Zakona o osobnom stečaju privodi se kraju. Tako bi već u travnju ove godine građani Hrvatske mogli dobiti mogućnost da se kroz proceduru utemeljenu u novom zakonu otarase dugova prema svojim vjerovnicima.
S obzirom na to da je više od 300 tisuća računa hrvatskih građana trenutno blokirano, odnosno da se dug naroda penje na čak 24 milijarde kuna, posve je razumljivo da se Zakon o osobnom stečaju iščekuje kao nekakvo čudotvorno, spasonosno rješenje. Svojevrsni čarobni štapić u rukama države koji će, potezom pera, u nepovrat odnijeti godinama nagomilavane dugove koji sada život čine nepodnošljivim.
Ako je, međutim, suditi po slovenskom Zakonu o osobnom stečaju – prema kojem se piše hrvatski – nipošto neće biti tako! Na to upozorava i Šime Ivanjko, profesor emeritus s Pravnog fakulteta u Mariboru i pisac slovenskog Zakona o osobnom stečaju.
Dužnici ostaju, manje-više, bez svega. Bez stanova, vikendica, brodova, automobila, bankovnih kartica… K tome, ako se uoči da je dužnik poklanjao svoju imovinu užoj obitelji, ona će također biti podvrgnuta strogom financijskom nadzoru. Unatoč tome, svake godine najmanje 1.500 Slovenaca potraži spas u osobnom bankrotu.
- Zakon o osobnom stečaju daleko da je od toga da bude štapić za rješavanje svih financijskih problema prezaduženih građana. To je rješenje samo za poštene i nesretne dužnike koji, naprosto, u jednom dugom vremenskom roku nemaju baš nikakve mogućnosti da se riješe svojih dugova, upozorava Ivanjko i dočarava slovensku proceduru osobnog stečaja:
- Kada sud iz postojeće imovine dužnika naplati dio potraživanja vjerovnika, dužnik predlaže model za oprost preostalih dugovanja. Sud određuje rok od dvije do pet godina; u tom periodu dužnik će biti pod nadzorom upravitelja. Bez dopuštenja svog upravitelja, građanin u stečaju ne može obavljati niti jedan imovinski posao. Nakon proteka roka, sud donosi odluku o oprostu svih dugova, ali pod pretpostavkom da dužnik nije pravomoćno osuđen za kaznena djela: imovinska, gospodarska, porezna…
Zapreka za oprost dugovanja također mogu biti netočni podaci o imovini koju je dužnik dostavio sudu, navodi Ivanjko neke od odredbi slovenskog zakona.
Unatoč takvoj slovenskoj praksi, Dejan Bodul, viši asistent na Katedri za građansko postupovno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava na brojna praktična pitanja koja se nameću oko donošenja ovakvog zakona u Hrvatskoj. Poput, recimo, definiranja uvjeta koje zaduženi potrošač treba ispunjavati da bi mogao pristupiti stečajnom sustavu.
- Po službenim statistikama Fine, više stotina tisuća građana nije u stanju ispunjavati dospjele obveze, dakle spremni su za potrošački stečaj. To je veliki problem jer ne postoji tijelo koje će biti sposobno apsorbirati tako ogroman broj postupaka, smatra Bodul.
No, Ivanjko tumači da neovisno o modelu zakona koji će biti na snazi u Hrvatskoj, osobni bankrot nije nipošto jedini izlaz iz dugova za svih 300 tisuća građana s blokiranim računom. Bodul pak veli da ne treba ispustiti iz vida i koncept zaštite vjerovnika, koji svakako imaju legitimna očekivanja u postupku osobnog bankrota svog dužnika.
- Socijalna država treba i mora pomoći i iznaći privremeno rješenje za obitelji koje mogu ostati bez doma, kaže Bodul.
- Bojim se da će "nuspojave", barem u početnoj etapi primjene zakona, biti prevelike, što svakako pokazuju i što će tek pokazati iskustva predstečajnih nagodbi, ocjenjuje Bodul. (S. BRAJČIĆ/NL)