Vlada je krajem sijecnja usvojila smjernice za uvodenje instituta osobnog bankrota. To je temelj za izradu buduceg zakona koji bi trebao biti gotov do kraja godine, a Ministarstvo pravosuda tek treba imenovati radnu skupinu za njegovu izradu. Mnogo je toga nepoznato, osim podatka da ce gradanima koji završe u bankrotu ostati dio place, i to onaj koji odgovara minimalnoj bruto placi. Ona danas iznosi 2.814 kuna.
Dvije kategorije
Uvodenje osobnog bankrota ima za cilj omoguciti prezaduženim gradanima da u dogovoru s vjerovnicima reprogramiraju svoje dugove. Polazne osnove za donošenje zakona o osobnom stecaju privatnih osoba u Hrvatskoj vrlo su slicne odredbama koje su u Sloveniji uvedene u listopadu 2008. godine.
Zapravo, u Hrvatskoj se planira uvesti institut osobnog bankrota slican modelima koji vec postoje u svijetu i svugdje imaju isti princip: dužnik ulazi u plan otplate ili mu se oduzima sva imovina, a njezinom prodajom namiruju se vjerovnici. Ta dva poglavlja koja su prvotno donesena u SAD-u poslužila su kao temelj za stvaranje zakona u ostalim državama.
Koliko je to velik problem, govori podatak o broju podnesenih zahtjeva za osobni bankrot samo u 2009.: u SAD-u 1,41 milijuna gradana, u Francuskoj njih 155.000, u Engleskoj 60.000, u Ceškoj 2.500… i u Sloveniji njih 500 (od listopada 2008. do sijecnja 2010., i to zbog 50 milijuna eura ukupnoga duga). Hrvatski mediji objavili su da bi, jednako kao i u Sloveniji, i u Hrvatskoj trebale postojati dvije kategorije dužnika, što ovisi o visini ukupnih dugova.
U prvu kategoriju trebali bi spadati oni koji imaju trenutne probleme. Njima ce strucnjaci pomoci u kreiranju plana otplate i organiziranju financija. U Sloveniji, u drugoj kategoriji su oni koji više od dva mjeseca kasne s placanjem svojih obveza i ciji dug prelazi trostruki iznos redovnih prihoda u tom razdoblju. Oni su upuceni da pokrenu postupak stecaja pred nadležnim sudom.
Stecaj odobrava sud
Kada sud osobi odobri stecaj, dodjeljuje stecajnog upravitelja, koji o tome obavještava sve vjerovnike i preuzima financije obitelji dužnika. Odmah se otvara i poseban racun na koji se slijevaju svi prihodi od prodaje imovine, kao i svi ostali prihodi dužnika. S tog se racuna placaju troškovi ovrhe i otplacuje dug, nakon što stecajni upravitelj postigne nagodbu s vjerovnicima o dinamici i rokovima otplate.
Cijeli postupak stecaja u Sloveniji može trajati i samo šest mjeseci. Ako je potreban oprost dijela duga, citav posao se produžuje za dvije do pet godina. U Sloveniji, ako je potrebno s obzirom na visinu dugova, na bubanj može ici sva imovina dužnika, što ukljucuje i stan ili kucu u kojoj obitelj živi. Tada je dužnik dužan iseliti iz svoga doma, najkasnije u roku tri mjeseca, i unajmiti stan.
Mediji prenose da se u Sloveniji vec kod inicijative za pokretanje stecajnog postupka sudu može dostaviti i molba za otpisom citavog ili dijela duga. Druga je mogucnost da to inicira stecajni upravitelj nakon što, po završenom stecaju, procijeni da se preostali iznos duga može otpisati.
Oprost može biti odobren jedino onima koji su ostali bez posla i obitelj nema prihoda niti imovine iz kojih bi se dugovi mogli namiriti, kao i osobama kojima je bitno narušeno zdravlje. Stecajni postupak košta oko 2.000 eura, a tko ga ne može podmiriti, može tražiti i besplatnu pravnu pomoc. (Piše Paulo GREGOROVIC)
U SAD-u niža kamata onima koji odluce otplatiti dugove
Ideja osobnog bankrota dolazi iz SAD-a, a bazira se na pretpostavki da
ono što se od imovine dužnika može prodati, prodaje se, a dobiveni novac
služi za namirenje vjerovnika. Ukoliko se ne pokriju sva dugovanja,
postoji mogucnost otpisa tih dugova uz pristanak vjerovnika. Neki dugovi
poput studentskih kredita ne mogu se otpisati. Proces traje od cetiri
do šest mjeseci, a koriste ga uglavnom oni koji imaju malo ili nimalo
imovine te uglavnom neosigurane dugove.
Postoji i model za one koji posjeduju vrijednu imovinu koju žele
zadržati i u stanju su otplatiti dio ili vecinu dugova te se
reprogramiraju dugovi uz plan otplate po nižim kamatama kroz razdoblje
od tri do pet godina i uz nadzor suda. Za to vrijeme dužnik gubi bilo
kakvu mogucnost uzimanja kredita ili drugih servisa koji zahtijevaju
kreditnu sposobnost, a bankrot mu se briše iz kreditnog dosjea tek nakon
10 godina. Kanada ima slican model kao i SAD.
U Italiji se uzima putovnica, u Francuskoj povjerenstvo reprogramira dugove
Vecina europskih zemalja ima puno strože uvjete kao i duže vrijeme
trajanja procesa u odnosu na SAD. U Italiji se uzima putovnica i
zadržava sve do kraja postupka. U Engleskoj traje do godinu dana, u
Njemackoj do devet godina, u Irskoj i više od 12 godina.
U Austriji postoje posebna povjerenstva pri lokalnim vlastima kojima se
gradani mogu javiti s takvim problemima i zatražiti pomoc u
prevladavanju teškoca. U Francuskoj nakon strucne procjene povjerenstvo
osobu može samo savjetovati o tome kako da organizira svoje financije da
bi se problemi poceli rješavati, izmedu ostalog i tako da se prekine
daljnje zaduživanje putem kartica, novih kredita i slicno, i pomaže u
izradi plana otplate, ili u kontaktu s bankama radi dogovora o
reprogramiranju dugova, ili može preporuciti osobni bankrot.