Dok je slušao odrješiti govor haaškog tužitelja Davida Groomea, koji je monotono opisivao najteže i najgrozomornije zlocine na tlu Europe od Drugog svjetskog rata, koje je vojska bosanskih Srba pod njegovim zapovjedništvom pocinila u ratu u Bosni i Hercegovini, Ratko Mladic nije se bunio, nije negodovao, a cak je i kimanjem glave potvrdivao istinitost svojih izjava što ih je tužitelj odabrao za uvodnu rijec optužbe, kojom je 17 godina od završetka rata u BiH u srijedu pred Haaškim sudom pocelo sudenje najbrutalnijem i najkrvolocnijem ratnom zapovjedniku na ovim prostorima.
Jedan od prikazanih snimaka prikazuje Mladica koji, vozeci se u automobilu negdje iznad Sarajeva, priznaje da svaki put kada prode pored Sarajeva nekog ubije.
"Sredim Turke! Tko ih je...", pohvalio se tada Mladic svom sugovorniku u automobilu, a da i danas misli slicno, vidjelo se po tome što je ta morbidna evokacija u srijedu na njegovu licu izmamila samo osmijeh, izazivajuci zgražanje majki žrtava Srebrenice, koje su i u srijedu iz galerije haaške sudnice naglas tražile pravdu za svoju pobijenu djecu.
Iako su mnogi ocekivali da nece u sudnici izdržati dulje od sat-dva, premda oronuo, 70-godišnji Mladic je gotovo punih pet sati manje-više pozorno pratio izlaganje tužitelja, ponekad gestikulirajuci prema galeriji, ponekad bilježeci nešto u svoj notes, a katkada samo tupo zureci u neodredenu tocku ispred sebe, ali ni u jednom trenutku nije potpuno odlutao.
Ne, nije to bio klasican rat, objašnjavao je tužitelj Groome. Bio je to, zapravo, rat protiv civila, igra brojki u kojima je valjalo što prije etnicki ocistiti bosanske opcine što su ih Mladic i Radovan Karadžic zakolcili u svojoj sumanutoj viziji etnicki homogene srpske države u BiH. Žene i djeca najcešce su odmah protjerani, osim ako žene nije zadesila sudbina 20 tisuca bošnjackih i hrvatskih žena koje su pretvorene u seksualno roblje svojih mucitelja. Muškarci su zatvarani u logore, u kojima su cekali "razmjenu", ako u meduvremenu nisu pobijeni.
Sve to bio je logican rezultat zlocinackog plana u šest tocaka što ga je vodstvo bosanskih Srba na celu s Karadžicem formuliralo, a za ciju je provedbu bio zadužen upravo Mladic. Proveo ga je brutalno i nemilosrdno, a sastojao se u, tocku po tocku, razdvajanju srpskog od ostala dva naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata, stvaranja koridora u Posavini, etnickog cišcenja podrucja Drine, da bi se izbrisala granica izmedu Bosne i Srbije, uspostave granice na Neretvi i Uni, podjele Sarajeva i izlaza na otvoreno more.
Više od 100 tisuca civila poginulo je, a više od 200 tisuca civila bilo je zatoceno u integriranom sustavu konc-logora, uspostavljenom radi provedbe srpskih strateških ciljeva, u krajnje životinjskim uvjetima.
Na sve to zloglasni je zapovjednik, bez trunke kajanja, samo potvrdno kimao glavom, a njegovo raspoloženje nisu pokvarili ni kratki sažeci konkretnih zlocina prikazani u sudnici, poput jedne žrtve silovanja iz Foce, koja je ispricala kako su je, nakon što su joj ubili majku i brata, silovali najmanje 50 puta, ili slucaj štrkljastog 16-godišnjaka Dina Salihovica, ciju su likvidaciju videokamerom snimili pripadnici Škorpiona.
Dino nije pokušavao bježati, nije vrištao, nije plakao, samo je mirno ostao stajati, ruku vezanih iza leda, dok ga je presjekao rafal iz automatske puške. Iako je svoje egzekutore molio da ga poštede, u slicnom pokolju na drugom kraju Bosne Fejzija Hadžic prošao je jednako: pokosili su ga i bacili na hrpu s ostalim tijelima.
Posebno brutalan Mladic je bio tijekom opsade Sarajeva. "Sarajevo mora biti podijeljeno ili ce biti sravnjeno sa zemljom", porucio je prije 20 godina, što je danas izmamilo smiješak na licu optuženika, koji je prošle godine, nakon 16 godina bijega - baš kada su svi mislili da se to nikad nece dogoditi - konacno završio u Haagu. (Iz Den Haaga Denis ROMAC/Novi list)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD CETVRTKA.