U srijedu je na 16. Međunarodnom festivalu komornog teatra, "Zlatni lav" održana predstava "#pornographia" Alena Prošića, koja je autorski projekt hybridTheatra iz Ljubljane, a svoju je premijeru doživjela 27. ožujka ove godine. Prošić je nekima poznat kao filozof, dok su ga drugi upoznali kroz njegovu predstavu "Antikrist".
U stilu ''kazališne Dogme''
Predstava u stilu ''kazališne Dogme'', inspirirana je filmom "Blue is the warmest color", te istoimenim stripom Julie Maroh, francuske umjetnice, po kojem je nastao sam film. "#pornographia" svoju ideju hibridnog kazališta reducira skoro i isključivo na dijalog.
Emmu i Adele, dvije mlade djevojke, među kojim se stvori erotični naboj, u ovoj ljubavnoj priči interpretirale su Lara Vouk i Maša Grošelj. Ova predstava govori o oslobađanju od svih predrasuda. Sadržajno se razlikuje od filma, po čijem je uzoru nastala time što se u njoj isprepliću stvarnost i iluzije, čime se dobiva slojevitost koja njihovu ljubav postavlja na jednu višu razinu.
Ova predstava koju autor formulira kao radikalni kazališni performans, razotkriva priču koja će nekome biti odbojna, čak ružna ili vulgarna. Odnosno, razotkriva nam naš kapacitet da se bez zadrške suočimo s likovima. Ovaj kazališni događaj postavlja pred nas izazov u kojem će biti potrebno otresti se svakojakih predrasuda koje nas u stvarnosti neumoljivo i zajedljivo prate, često kao nevidljive utvrde našem vlastitom identitetu. Publici otvara vrata intime Emme i Adele, postupno otkriva pitanje ljubavi, manifestacija želje i potpune slobode, razgolićujući ih radikalno do eksplicitne seksualne scene. Rijetka je to prigoda na našim kazališnim scenama, kojom "#pornographia" svjesno ne ostavlja ravnodušnim ničije – osjećaje.'', opisala je ovu predstavu ovogodišnja članica žirija, Vesna Đikanović
Jaka žena i njena tragedija
Preksinoć je na programu bila dirljiva predstava "Savina" Giorgia Amadea iz produkcije SKD-a Tabor. Priča je to majke deportirane u koncentracijski logor, a tu je ulogu igrala Tatiana Malalan. Režiser Giorgio Amadeo smatra da bi šira javnost trebala upoznati priču hrabre Slovenke koja je podnijela sve grozote Drugog svjetskog rata.
Savina Rupel rodila se 1919. godine na Proseku, radila je kao cvjećarka u blizini Sv. Jakova u Trstu. Godine 1944. nacisti su ju deportirali u koncentracijski logor Ravensbrück u Njemačkoj, u kojem je rodila sina Danila, koji je živio samo dva tjedna. Smrt djeteta rođenog u takvim okolnostima, postane nesnosna bol za sve one koji su bili žrtve nasilja i poniženja.
Postoje mnogobrojna svjedočenja o koncentracijskim logorima, međutim, ova kazališna pripovijest sastavljena je iz raznih intervjua sa Savinom, koja je osjećala te razumjela moralnu i civilnu dužnost da prepriča teške događaje i bezizlazne situacije u kojima se nalazila. Savina je bila jaka žena, skupila je snagu da oživi svoju tešku, duboko zakopanu prošlost, a to ne bi bilo moguće bez sjećanja na pokojnog sina. (Tea GRGIĆ)