Situacija je u Italiji poprilicno složena: u ponedjeljak je milanska burza u samo jedan dan "izgorjela" 16 milijardi eura. Talijanski financijski sustav nalazi se pod udarom špekulacija, netko veli da bi mogao krahirati. Jedno je sigurno: u Italiji se sve lošije živi, novca ima sve manje, talijanske su obitelji zadužene i pod pritiskom neimaštine drasticno se mijenjaju ustaljeni obicaji, mede koje valja svakako uvrstiti i ritual godišnjeg odmora (popularnog feragosta), odlazak na more ili u planine tijekom kolovoza.
Malo tko si može priuštiti tjedan dana na moru, Talijani najcešce izaberu jednodnevno ili dvodnevno (krajem tjedna) putovanje, no ovih je dana cijena benzina skocila na 1,67 eura za litru, dizel je nadomak granice od 1,5 eura, troškovi autoceste rastu pa im i to otežava život.
Talijanska vlada predložila je financijski manevar od 47 milijardi eura ne bi li do 2014. godine smanjila javni dug, ceka se odluka parlamenta. Njemacka kancelarka Angela Merkel u ponedjeljak je telefonirala Berlusconiju i zatražila od Italije da što prije pocne s planom sanacije duga.
No, nece biti lako jer je prijedlog vlade polucio oštar prosvjed jedinica lokalne samouprave, sve su regije ustale jer država ce dobar dio duga pokriti sredstvima koja ce oduzeti od regionalnih i opcinskih proracuna. S obzirom da poveci dio socijalnog programa zaštite najugroženijeg dijela populacije otpada na jedinice lokalne samouprave, najavljeni rez odrazit ce se na kraju na standard prosjecnog talijanskog gradanina.
U takvoj situaciji proveli smo kratku anketu medu stanovnicima regije Friuli-Venezia Giulia koja je poprilicno vjerodostojna u prikazivanju stanja svijesti kod naših susjeda. Pitali smo naše sugovornike boje li se ove situacije i koliko je po njima sadašnja vlada odgovorna za stanje talijanskog financijskog i gospodarskog sustava.
Fabio Delbello, nastavnik u srednjoj školi u Monfalconeu: - Italija se nalazi pod udarom burzovnih špekulacija i situacija je zabrinjavajuca, to je objektivna cinjenica. Normalno, svi u Italiji prate razvoj dogadaja u Grckoj, Portugalu, Irskoj jer teoretska mogucnost da se kod nas tako nešto dogodi postoji. Po prirodi sam optimist, bavim se politikom i nedavno sam izabran u pokrajinsko vijece Gorice.
Politika može puno toga uciniti, ali treba vece jedinstvo i hrabrije nastupanje vodecih politicara. Financijski manevar koji je predložila vlada nije hrabar i ne odgovara izazovu vremena. U biti, vlada Silvija Berlusconija ogranicila se na rezove u javnoj potrošnji i na povecanje poreznog pritiska. Ministar gospodarstva osmislio je plan koji oduzima jedinicama lokalne samouprave novac kojim opcine, regije i pokrajine financiraju socijalne programe: uzimaju nama i tako osiromašuju prosjecnog gradanina.
Nedostaju u tom programu planovi oživljavanja privrede, država uzima, a zauzvrat ništa ne daje privredi koja stagnira. Kod nas u regiji Friuli-Venezia Giulia mala i srednja poduzeca zapala su u duboku krizu, posla nema, a i fondovi za pomoc nezaposlenima ce se u dogledno vrijeme isprazniti.
Franco Fornasaro, vlasnik ljekarne u Cividaleu: - Zabrinut sam jer se strah odražava na tržište rada: nitko više ne ulaže, kapital miruje i svaki dan gubimo nova radna mjesta. Stvorena je negativna klima, a za to dio odgovornosti snose i mediji, koji šire apokalipticke vizije raspada sistema; sve je crno i negativno i, normalno, to ne pogoduje privredi.
I tamo gdje novca ima, malo tko ulaže, cekaju se bolji dani pa cijeli sustav stagnira. Bojim se da ce ubrzo doci do porasta kamata, talijanske su obitelji zadužene i to ce dovesti do dodatnog širenja neimaštine. Ipak, mislim da u Italiji scenarij poput onog u Grckoj nije moguc jer su naše banke u nacelu zdrave, mogu racunati na uštedevinu talijanskih gradana. Kod nas banke nisu zadužene poput grckih ili irskih, situacija je drugacija, kod nas je država zadužena, bankarski sustav može preživjeti krizu. Ipak, ne shvacam zašto je došlo do tolike razlike izmedu južne i sjeverne Europe.
Jedno je sigurno - pred nama je europska i svjetska kriza, talijanska vlada dodala je nešto svojega u tom opcem brodolomu, ali ne možemo na nju svaliti svu odgovornost. Berlusconi nije kriv, ali moramo priznati da je podcijenio opasnost, da je malo ucinio za stvarno oživljavanje privrede.
Krizu promatram i kroz svoj rad u ljekarni - umirovljenici cekaju mirovinu i kad im tijekom mjeseca ponestane lijeka, kupuju ga na dug. To je neobicno za Friuli, jer su ovdašnji žitelji skrbni, paze na svaki euro, jako su ponosni pa im je teško pitati. Kad to ucine, znaci da stvarno nemaju, da im je doista teško.
Edoardo Kanzian, umirovljenik, kulturni djelatnik iz Trsta: - Imam 72 godine, primam mirovinu od jedva tisucu eura, vec trideset godina clan sam udruženja novinara i publicista i ne bojim se nicega, iako poštujem taj osjecaj jer je svojstven ljudskoj prirodi. Pred špekulacijama i kradama strah treba odstraniti i boriti se protiv toga, treba biti aktivan.
Iza nas rade nevidljive ruke, manipuliraju nama kao ovcama, ljudi su zabili glavu u pijesak i cekaju, sve je poprilicno iracionalno. U toj kriznoj situaciji netko gubi, a netko masno zaraduje, rascjep izmedu bogatih i siromašnih sve je dublji i to je problematicno, toga se stvarno bojim. Americka je vlada poklonila bankama stotine milijardi dolara, što ako ta država krahira? Trenutno se ratuje u 34 regije svijeta, ratni vihor mogao bi se proširiti.
Korijeni talijanskog javnog duga sežu u dubinu naše republikanske povijesti, nije dug jucer stvoren, no jedno je sigurno: današnja je vlada najgora od 1946. godine naovamo. Dug raste, a kvaliteta života opada, gdje su korelacije, tko je progutao novac, gdje su krivci?
Evo, danas dok zemlja tone naš predsjednik vlade zaokupljen je problemom isplate kazne od 560 milijuna eura njegove tvrtke Fininvest. Normalno, svijet nas promatra, važe stupanj slabosti vlade i napad na naš financijski sustav se pooštrava.