Koncertom sopranistice Daniele Perosa i pijanistice Vesne Ivanovic Ocvirk sinoc je u lapidariju Arheološkog muzeja Istre zatvoren 1. festival komorne glazbe "Poluotok radosti" Istarske glazbene scene mladih, AMI-ja i pulskog TZ-a.
Puljanka Perosa svoj je sopran oblikovala pri zagrebackoj Muzickoj akademiji, gdje je i diplomirala u klasi prof. Zdenke Žabcic-Hesky, a oni koji prate njezinu formaciju, njezine se boje i konstitucije soprana, kao i predispozicija njegovog razvoja, od prvih pojava na ovdašnjim pozornicama svakako dobro sjecaju.
Ova mlada glazbenica posjeduje posebnu, izražajnu i snažnu ljepotu glasa, stabilnu vokalnu imposturu i tehnicku konkretnost, a takvim karakteristikama svakako valja dodati i raritetni senzibilitet za razlicite stilske odrednice autora klasicne glazbene literature.
Upravo smo jedan takav pregled mogli cuti tijekom ovog koncerta jer Perosa je odabrala naslove koji sežu od baroka do suvremenih stvaralackih zapadnoeuropskih smjernica.
U pratnji sopranistice slušali smo elektricni klavir, pa je tako i cjelokupni rezultat prijenosa sadržaja programa izgubio na kvaliteti i, uopce, onemogucio potrebnu informativnu interpretativnu razinu. Nju Perosa u svojim rijetkim povratcima u rodni grad svakako zaslužuje, kao i ciklus koji se naziva festivalom komorne glazbe.
Usprkos tomu, publika je uživala u druženju s njenim sopranom. Ispracena je zasluženo dugim aplauzom i pozivom na bis na kojem je izvela "O mio babbino caro" iz G. Puccinijeve "Gianni Schicchi".