Gradanski odbor za ljudska prava (GOLJP) i Documenta - Centar za suocavanje s prošlošcu izrazili su nezadovoljstvo presudom za likvidacije osjeckih Srba, osobito smanjenjem kazni svim osudenima, posebno Branimiru Glavašu.
- Naprosto ne vidim argumente da se s osam godina zatvora kazni zlocin koji se sastoji u vezanju civila ljepljivom trakom, ubijanjem metkom u potiljak, bacanjem tijela u Dravu ili tjeranjem ljudi da piju kiselinu iz akumulatora, kazao nam je predsjednik GOLJP-a Zoran Pusic.
Smatra da su vec i kazne u prvostupanjskom procesu bile na rubu minimuma za okolnosti pocinjenih zlocina. Odluka Vrhovnog suda zato mu je cudna i nerazumljiva. Podsjetivši na brojne predmete ratnih zlocina, u kojima su ljudi osudivani na po deset godina zatvora za inkriminaciju koja se sastojala od nekoliko pljuski, Pusic je ustvrdio da su takvi procesi neusporedivi s Glavaševim.
Upozorio je i na cinjenicu da se presudom Vrhovnog suda ocjenjuje da su pocinjeni zlocini "situacijski delikti", te da ih je vecina pocinjena nakon pada Vukovara, cime se zapravo honorira odmazda.
- To je grozna sudska praksa i zapravo bi trebala biti obratna. Vec postoji dovoljno takvih primjera, poput odluke za zlocine u Novskoj, gdje je na optužene pogrešno primijenjen Zakon o oprostu, sa slicnim obrazloženjem da su bili potreseni situacijom u Vukovaru, rekao je Pusic.
Voditeljica Documente Vesna Teršelic, pak, zadovoljna je da su presudom Vrhovnog suda zlocini u Osijeku cinjenicno utvrdeni, ali je, poput Pusica, nezadovoljna preniskim kaznama.
- Vrijednost presude jest da su zlocini van svake sumnje cinjenicno utvrdeni. No, za tako teške zlocine, kazne su preniske, a posebno je problematicno što se sudjelovanje u Domovinskom ratu uzima kao olakotna okolnost, premda su zlocini poceli vec u srpnju 1991. A Vrhovni sud nije cijenio kao otegotnu okolnost cinjenicu što se Glavaš prije izricanja presude sklonio u BiH, rekla je Teršelic.