Osnovna škola Jože Šurana u Višnjanu, sa 163 učenika, mogla bi biti zatvorena zbog nedostatka pomoćnog osoblja! Takva opasnost još nije akutna, ali kako su iscrpljene sve mogućnosti rješavanja problema nedostatka spremačica, kuharica i domara, ravnatelj škole Predrag Brkić boji se da doskora neće imati drugog izbora nego staviti ključ u bravu!
Dok se na razini državne politike srlja u nepromišljene "projekte" poput "outsourscinga", "spin-offa" i zadnjeg aktualnog "in-housea", u stvarnom životu na slučaju višnjanske škole pojavila se i prva žrtva takve državne politike. Naime, krajem rujna Vlada je donijela odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim ustanovama, što se dakle odnosi i na škole, ali da nije prethodno regulirala kako će se obavljati usluge na kojima rade namještenici čije je novo zapošljavanje zabranjeno. Vladina odluka sadrži i tri iznimke, odnosno, iznimno se dozvoljava zapošljavanje na radnim mjestima koja ostanu upražnjena zbog prestanka ugovora o radu, koja ostanu upražnjena zbog duže odsutnosti, i na onima koja će se sistematizirati nakon proširenja djelokruga javnih službi. Za višnjansku je školu sporna druga među navedenim iznimkama: duža odsutnost. Odnosi li se to i na duže bolovanje? Ravnatelj Brkić nadao se da se odnosi, ali u nadležnom su ga ministarstvu u to razuvjerili.
Spremačice čiste po 970 kvadrata
Višnjanska osnovna škola, koja u svom sastavu ima i područne škole u Kašteliru sa 110 učenika i Vižinadi sa 87 učenika, trebala bi po sistematizaciji imati osam spremačica a trenutačno ih ima pet; trebala bi imati četiri kuharice a ima dvije i pol (jedna radi pola radnog vremena kao kuharica a pola kao spremačica); i trebala bi imati dva domara a uskoro će imati samo jednog, i to na pola radnog vremena jer isti djelatnik obavlja i prijevoz učenika. Upravo u vrijeme donošenja spornih Vladinih uredbi o zabrani novog zapošljavanja jedna je spremačica otišla u mirovinu, a jedan domar u mirovinu ide 1. prosinca, ali Ministarstvo nije dozvolilo da se na njihova mjesta zaposle novi djelatnici. Još je veći problem međutim nastupio jer se nekoliko djelatnica istovremeno razboljelo, s velikom vjerojatnošću da će zbog operacija ili složenog liječenja dulje izbivati s posla. Ni primanje djelatnika na određeno vrijeme radi zamjene do isteka bolovanja nije dozvoljeno, već su iz Ministarstva savjetovali "preraspodjelu" poslova i radnog vremena, ali nisu dozvolili prekovremene sate.
A što i kako onda preraspodijeliti? Uzmimo primjer spremačica: njihova je norma čišćenje 600 četvornih metara prostora na dan. Višnjanska škola ima 2.500 četvornih metara za čišćenje, ona u Vižinadi 1.200 a ona u Kašteliru 1.150, što znači da preostalih pet spremačica treba čistiti ukupnu površinu od 4.850 četvornih metara, odnosno 970 kvadrata po svakoj, što je više nego norma i pol! U Višnjanu je broj spremačica prepolovljen prije mjesec dana, u Kašteliru prije tjedan dana, i ravnatelj Brkić strepi što će biti ako se još koja od njih razboli. Problem se zasad rješava na jedini mogućni način: ne čiste se sve površine svaki dan. Čisti se samo ono najnužnije, odnosno samo oni prostori koji se toga dana i koriste, ali i uz takvu "reorganizaciju" spremačice su vidno preopterećene.
Hoće li djeca na suhe obroke?
Slično je i s kuharicama: njihova pojedinačna norma iznosi pripremanje 70 obroka dnevno, a treba ih spremiti 140, što će u višnjanskoj školi uskoro opet spasti na samo jednu. Kuharica koja je bila na bolovanju nakratko se vratila na posao jer joj je operacija odgođena, ali uskoro je sasvim izvjesno neće biti na dulje vrijeme. Brkić je zbog te situacije zdvojan, jer s roditeljima ima potpisane ugovore o usluzi prehrane u školi za njihovu djecu, i ako razina te usluge padne, to će značiti da on, kao odgovorna osoba u školi, krši ugovorene obaveze. Hoće li se dio toplih obroka zbog prepolovljenog osoblja morati, uz nužno uvođenje dvokratnog radnog vremena, zamijeniti nepopularnim i neprimjerenim suhim obrocima?
Jedini domar koji će preostati na poslu nakon 1. prosinca kada mu kolega ode u mirovinu morat će i dalje tri puta dnevno prevoziti djecu u školu i natrag kući, i uz to imati četiri sata dnevno za održavanje tri školske zgrade!
Predrag Brkić je ravnateljsku dužnost preuzeo u travnju ove godine, i doista, kaže, nije očekivao da će iskusiti ovakve probleme o kojima zapravo ovisi sudbina škole. U njegovim svakodnevnim komunikacijama s Ministarstvom prosvjete, od kojeg nastoji ishoditi bilo kakvo rješenje nastalih problema, najčešće dobiva ovakav odgovor: "Mi vas razumijemo, ali rješenje nije do nas, Vlada je donijela takvu odluku i mi im možemo samo ukazivati na problem".
"Treba misliti na djelatnice, jer preraspodjelom se ne može pokriti sve nastale praznine. Ako sam im povećao opseg poslova, time sam zapravo pogazio njihova radna prava! S druge strane, ako higijenski uvjeti u školi padnu na minimum, sanitarna inspekcija nam može zatvoriti školu. O prehrani imamo ugovore s roditeljima i mi smo po zakonu dužni pružati usluge prehrane, a što da radimo ako ih nema tko pružati? Nije škola samo nastava i obrazovni proces, već treba funkcionirati mnogo više stvari, a ako ćemo zbog nemogućnosti čišćenja morati zatvoriti WC-e, onda slobodno možemo zatvoriti i školu", zaključuje Brkić. (D. ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU