Jedinom stanovniku iznad pulske lucice Delfin, kuca je planirana za rušenje. "Jedini objekt na tom podrucju je skromnije ambijentalne vrijednosti i može se ukloniti", u dva je navrata, na javnoj i strucnoj raspravi, kazala Jasminka Doblanovic Peharda, predstavnica Urbisa 72, izradivaca Urbanistickog plana uredenja (UPU) Delfin.
No, iako je za Doblanovic Peharda, pa time i Grad Pulu, kao narucitelja UPU-a, jedina kucica iznad lucice Delfin, gdje se planiraju graditi zgrade na cetiri etaže, nešto što samo smeta njihovoj viziji apartmanizacije obale, covjeku koji živi sam u toj kuci nije nimalo lako kad o njegovom domu govore da ga treba rušiti ili u najboljem slucaju prilagoditi buducoj gradnji kuca koje ce, u usporedbi s njegovom, biti gradevinski divovi.
Na javnoj raspravi receno je da je ovo kuca manje arhitektonske vrijednosti. Za mene je ona od najvece vrijednosti, kaže Mario ?oric, kojeg nitko nije kontaktirao ni prije ni za vrijeme izrade UPU-a Delfin. Ni iz Grada ni iz Urbisa. Ni privatni ni neprivatni investitori. Nitko. Došao je samo jednog dana na javnu raspravu i cuo da se njegova kuca može rušiti ili preoblikovati
Mario ?oric je u toj kuci roden. I ne samo on, vec i njegovi roditelji. Naime, dio su kuce pocetkom 20. stoljeca od jedne talijanske obitelji, koja je tamo imala gostionu, kupili njegovi nona i nono. Zato za Marija to nikako ne može biti kuca skromnije ambijentalne vrijednosti, kako se birokrati vole izraziti.
"Osjecam se kao posljednji Mohikanac. Spreman sam umrijeti za ovo", iskreno nam priznaje ?oric nakon dugog razgovora.
"Tužan sam, jer vidim da se gubi jedan svijet. Taj smo svijet stvarali godinama živeci na ovom prostoru. Gubimo identitet, a time i sve vrijednosti koje bi ljudima trebale biti pozitivne. Jedino što stvaramo su dobri uvjeti za kriminal", zakljucuje Mario ?oric. (Bojan ŽIŽOVIC)
OVO JE SKRACENA VERZIJA TEKSTA KOJI MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU