Pulsko Opcinsko državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv Slavke ?ordijevski (62), Puljanke koja je svog 27-godišnjeg sina Ljupca držala zatocenog u stanu u Zadarskoj 54, a o cemu je javnost prvi izvijestio upravo Glas Istre 18. kolovoza ove godine.
Nakon napisa u našem listu u Zadarskoj je intervenirala policija, koja je oslobodila Ljupca, a njegovu majku privela pred istražnog suca koji ju je smjestio u pritvor. Zrno sumnje pokrenuo je poziv našoj redakciji jedne od Ljupcevih sestara, koja nam se požalila da njezina majka svog sina drži zatocenog u stanu. Ispostavilo se da Ljupce iz stana nije izlazio svojom voljom kako bi izbjegao sukob s majkom, koja je psihicki bolesna. Stan u kojem su živjeli ?ordijevski i njezin sin Ljupce je gradski, a buduci da oboje nisu bili zaposleni, bili su korisnici pulskog Centra za socijalnu skrb.
Sumanuti poremecaj
Optužnica tereti ?ordijevski da je od 6. lipnja do 13. kolovoza ove godine "u stanju perzistirajuceg sumanutog poremecaja", s ciljem da svog sina drži zatvorenog u stanu, ulazna vrata blokirala lancem koji je dvostruko omotala i osigurala lokotom. Zatvarala je prozore kako ih nitko ne bi vidio, a kad bi napuštala stan, sina bi ostavljala zakljucanog. Odvjetništvo u optužnici navodi da je time pocinila kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode.
Nadalje, ?ordijevski se tereti i da je od pocetka 2006. pa do 13. kolovoza ove godine, takoder "u stanju perzistirajuceg sumanutog poremecaja", u istom stanu u Zadarskoj ulici sinu Ljupcu ucestalo govorila da su ljudi zli, da ga hoce drogirati, zacarati, da je za njegovo dobro najbolje da ostane u kuci.
Nikome nije dopuštala ulazak u stan, a i kontrolirala je Ljupcevo kretanje po stanu u strahu da ne bi s nekim kontaktirao preko prozora. Branila mu je odlazak lijecniku govoreci da mu on nece pomoci, i skrivala mu je videoigrice, koje su mu bile jedina razonoda. Ljupce je neko vrijeme boravio kod oca, kojeg je ?ordijevski prijavljivala policiji s optužbama da ga drogira. Svakodnevno je dolazila na vrata stana supruga (s kojim dulje vrijeme nije u dobrim odnosima, op. a.) govoreci Ljupcu da ga otac drogira, a Ljupce joj se pokoravao da bi izbjegao njezino ucestalo prigovaranje, cime je doveden u ponižavajuci položaj. Zbog toga je pak ?ordijevski optužena i za nasilnicko ponašanje u obitelji.
Pulsko Opcinsko državno odvjetništvo u optužnici je zatražilo i da se nakon glavne rasprave utvrdi da je ?ordijevski kaznena djela pocinila u neubrojivom stanju te da joj se odredi prisilni smještaj u bolnici, i to prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Naime, u fazi istrage provedeno je psihijatrijsko vještacenje kojim je utvrdeno da je ?ordijevski bila neubrojiva kada je zlostavljala punoljetnog sina.
Kontrolirala ga u sobi
Ljupce ?ordijevski je nakon uhicenja majke pred istražnim sucem pulskog Županijskog suda govorio o tome da je ona imala loša iskustva s njegovom starijom bracom i sestrama buduci da je smatrala da oni imaju problema s lošim društvom, drogom i alkoholom. Zato se, tvrdi Ljupce, zaštitnicki odnosila prema njemu. Istražnom je sucu ispricao da je njegova majka unazad desetak godina imala psihickih problema i da nikad nije prihvacala da bi trebala potražiti lijecnicku pomoc, odnosno da to nije vidjela kao problem.
Ljupcev otac napustio je obitelj kad je Ljupce imao samo godinu i pol dana, ali je sve do njegove 24. godine placao alimentaciju iako na to nije bio obvezan. Otac je Ljupca pozvao da dode u njegov stan kako bi malo ojacao i kako bi se mogao poceti baviti svojim zanimanjem (gradevinskog tehnicara, op. a.). No Ljupce se ubrzo morao vratiti iz ocevog stana ponovno u majcin stan buduci da je ona, nakon odlaska oca, stalno dolazila na vrata i govorila mu da ga je otac drogirao.
?ordijevski je sina od cetvrtog razreda srednje škole, kada je poceo izlaziti s prijateljima, pratila u njegovim izlascima i sramotila ga u društvu. Govorila je protiv njegovih prijatelja, nazivala ih narkomanima, branila je Ljupcu da se s njima druži. Ljupce je u svom iskazu istražnom sucu objasnio da se to ucestalo ponavljalo pa se on 2006. povukao i više nije izlazio. No, nakon takvog poteza dogodio se obrat. Buduci da je stalno boravio u stanu, sada je ?ordijevski svom sinu govorila da izade, cak mu je i donijela uputnicu za pregled kod psihologa, što je on na koncu odbio.
Situacija u stanu ?ordijevski bila je nepromijenjena sve do lipnja ove godine. Upravo u tom razdoblju ?ordijevski je ponovno pocela govoriti da bi ga ljudi mogli zacarati, da ga hoce drogirati i da su zli te da ne izlazi iz stana. U stan je mogla uci samo jedna od sestara, jedna je necakinja dolazila po pozivu ?ordijevski, a otac u stan nije smio uci. U stan su mogla uci još dva majcina prijatelja.
Slavka je Ljupca cesto kontrolirala u njegovoj sobi, a nije željela da on komunicira s drugim ljudima preko prozora. Inace mu nije branila odlazak lijecniku, no kad su mu dijagnosticirani anemija i problem s jetrima, za što mu je lijecnica propisala lijekove, majka mu je govorila da oni nisu dobri za njega.
Živjeli su od socijalne pomoci
Osim što je majka bila bolesna i zlostavljala ga, oboje su živjeli vrlo skromno i od socijalne pomoci jer su nezaposleni. Svaka tri mjeseca dobivali su paket hrane te novcanu naknadu iz Centra za socijalnu skrb i Grada Pule. Zbog tako teške situacije oboje su se loše hranili.
Nakon što je dvadesetak dana proveo kod oca u njegovu stanu Ljupce se udebljao sedam kilograma. Kada je ranije sredinom svibnja tek došao u ocev stan, imao je samo 63 kilograma na 1,85 metara visine. S ocem se dobro slagao. Odlazio je s njim na more, no buduci da je stalno bio s majkom u stanu, zbog cega mu je koža bila vrlo blijeda, na suncu je izgorio. Majka je krivnju odmah pripisala ocu tvrdeci da ga drogira. Otac je morao otputovati, a ?ordijevski nije prestajala dolaziti u taj stan, pa se Ljupce opet vratio u Zadarsku. Tada ga je majka opet zatvorila i zakljucala govoreci da ce ga tako držati dok opet ne bude onaj stari.
Ljupce ju je bezuspješno uvjeravao da mu nije ništa, no ona je ulazna vrata osigurala lancem i lokotom. Tri mjeseca mogao je igrati Playstation, dok mu odjednom nije odlucila i to zabraniti na devet mjeseci. Ranije mu je oduzela i mobitel, a da je prica i više nego potresna, te da možda ima još strašnijih detalja, svjedoci i cinjenica da ?ordijevski nije prestajala vjerovati u caranje. Tako bi, primjerice, govorila da su ga sestra i necakinja zacarale kada bi mladic prihvatio neki njihov savjet. (S. PERŠIC; snimio D. ŠTIFANIC)