U Istri se dogodilo prvo ovosezonsko trovanje gljivama. Rijec je o muškarcu srednje životne dobi iz okolice Pule koji je jucer u teškom stanju primljen u pulsku Opcu bolnicu. Pacijentovo je stanje bilo teško s obzirom na to da su mu zatajili jetra i bubrezi, no stabiliziralo se a on je i dalje na promatranju na internom odjelu pulske Opce bolnice.
Kako doznajemo od doktorice Nadije Komparic, rijec je o trovanju gljivama iz porodice amanita. Neke od njih, mada izgledaju lijepo, vrlo su otrovne, a ljudi ih ponekad zamijene za suncanice ili pecurke. Inace porodica amanita broji oko 600 razlicitih vrsta gljiva od kojih su neke jestive, a neke vrlo otrovne, pa cak i smrtonosne. Nažalost, kod trovanja ispadne da se uvijek radi o "vrsnim poznavateljima gljiva", veli Komparic.
"Nakon zatišja prošle godine, u Istri se ponovo ponavlja incident s trovanjem gljiva kod kojih su posljedice vrlo ozbiljne, a ishod upitan", veli Komparic. Uz rijeci da bi branje gljiva trebalo biti jako odgovoran i ozbiljan posao dodaje da se puno ljudi zavarava da poznaju gljive te iskušavaju srecu beruci ih i konzumirajuci. Ponekad po cijenu života. Stoga je, smatra ona, potrebno upozoriti ljude da ne konzumiraju gljive koje sami nadu u šetnji prirodom jer takva vecera može imati smrtni ishod.
Kako navodi, simptomi trovanja u pravilu se javljaju brzo i vrlo su dramaticni. Najprije se, od šest do maksimalno 12 sati od konzumiranja, javlja faza teškog povracanja i proljeva u kojoj tijelo samo nastoji eliminirati toksine iz sustava. U drugoj fazi otrovi se šire, ulaze u cirkulaciju te uzrokuju oštecenja i zatajenje jetara, a sekundarno i bubrega. U roku od 24 do 68 sati otrovi u potpunosti uništavaju jetra. Za trovanje, napominje, nije potrebno konzumirati velike kolicine otrovnih gljiva, naprotiv, dovoljan je tek mali komadic jer cak i mikrogrami dovode do teškog trovanja. Ponekad do trovanja može doci i ukoliko otrovna gljiva samo dotakne jestivu.
Ishod lijecenja ovisi o mnogim faktorima, ali i sreci. Primjerice, bitno je koliko je toksina u prvoj fazi tijelo uspjelo izbaciti. Nadalje, takvom se bolesniku daju masivne doze penicilina, što se u praski pokazalo da pomaže, a ponekad se posegne i za dijalizom da bi se izbacio dio otrova i uništenih stanica. Na kraju, u obzir dolazi i transplantacija jetara. Uz napomenu da su se nekada gljive brale iz ekonomskih razloga dodaje da se one danas sve više beru iz ciste znatiželje, ali i krivog uvjerenja da svi znaju koje su gljive dobre. "Šecite prirodom, gledajte gljive, no ne dirajte ih, ne jedite, a baš ih nikada nemojte davati djeci", preporucuje na kraju doktorica.