Maslinik u kružnom toku. Mladi vinograd pred najpoznatijom svjetskom kockarnicom, Casino Municipal u Monte Carlu! Tko bi se toga sjetio osim Francuza? Nacija koja je hedonizam, uživanje u hrani i piću, životu uopće, stavila na pijedestal davno prije no što je ostatak svijeta izmislio pojam eno-gastroturizma.
Po francuskim su vinogradima hodočastili i s koferima punim vina i sireva iz Francuske se sa "studijskih i poslovnih" putovanja vraćali čak i rukovodioci i gospodarstvenici ondašnje nam države. U ta "mračna" vremena, kad su se u našim trgovinama kupovala vina kao što je Jure, za svakodnevnu jadikovku, ili Kaštelet za praznike. A nijedno skoro da zrna grožđa ni vidjelo nije.
S jedne se strane divimo hrvatskom i istarskom vinskom, gastronomskom, maslinarskom čudu, a s druge, putujući Provansom, uviđamo koliko još moramo poraditi da od svega što imamo, a što vrijedi, stvorimo kult. Baš kao Francuzi. Što recimo nedostaje našem brodetu u odnosu na nadaleko čuvenu riblju juhu boullabaisse koju smo, puni znatiželje, probali u preporučenom nam restoranu u staroj luci Marseilles? Ništa. Ali fali njojzi. Juhi. Što fali, pitate vi? Pa naša jadranska riba! Najslađa na svijetu!
Putešestvije Provansom smo dakle, nimalo slučajno, otpočeli u Marseillesu. Evropska prijestolnica kulture u 2013. godini ponosno i dostojanstveno nosi tu laskavu, ali i obvezujuću titulu. Na izlazu iz stare luke, između tvrđave Saint Jean i katedrale La Major, na samoj obali bliješti tek otvoreno, velebno, spektakularno, muzejsko zdanje: Villa Mediterranee!
Dio zgrade i pripadajućih joj sadržaja je pod vodom, a sagrađen je i most koji zgradu spaja s tvrđavom. Posjetili smo je samo nekoliko dana nakon otvaranja. I ostali bez daha. A tek kad smo u unutrašnjosti prošetali izložbom za koju reklamni slogan kaže da gledajući je "i gledate i živite Mediteran"!
Na Mediteranu ćete teško pronaći grad u kojem je primjerenije govoriti o multietničnosti, multikulturalnosti, multikonfesionalnosti, suživotu, od živahnog Marseillesa. Samo dvjestotinjak metara od Ville Mediterranee, raskošnih hotela i luke prepune luksuznih plovila, buja, ključa, buči, pleše, pjeva, repa, miriše najegzotičnijim mirisima i gotovo se nikad ne gasi, četvrt Noailles. Afrika u malom. Želite li doživjeti atmosferu magrebske medine, a čini vam se preopasno odletjeti u Tunis, Tripoli, Kairo, Damask ili Beirut, gradove u kojima se buni, ratuje i gine, a nije još otkriveno zbog čega, posjetite malu marsejsku Afriku. Malu, ali velikog srca!
Sat vremena vožnje od marsejskog ludila, potpuno druga vrsta ludila. Prehrambeno ludilo!
Aix-an-Provence. Tradicionalni subotnji sajam na trgovima srednjovjekovne gradske jezgre očarava domaćim bojama i mirisima, provansalskim. Kakvi sirevi, kakvi kruhovi, ulja, začini, pa sve tamo do ćilima, šešira... Problem ovog prelijepog gradića je što se poput desetaka sličnih u srednjoj Europi ne uspijeva nametnuti kraj takvih megabrandova kao što su Marseilles, Avignon, Pariz, Monte Carlo, Barcelona, Nica... Pa smo i mi, planirano, nanijeli nepravdu tom Cezanneovom gradu, boraveći u njemu samo nekoliko subotnjih jutarnjih sati.
Avignon nema problema s prepoznatljivošću. Mala, glupašna dječja pjesmica "Sur le pont d'Avignon..." koju pjevuši cijeli svijet, također doprinosi marketingu veličanstvenog grada spomenika. Ako mu marketing uz takvu povijest i takovu arhitektonsku ikonu kakva je Papinska palača uopće treba. Avignon sasvim sigurno spada u 10 "must visit" lokacija u Francuskoj. (Napisao i snimio Voljen GRBAC)
CIJELU REPORTAŽU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU