Obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo Peršić najbolji je proizvođač sira, ocijenili su posjetitelji minulog Petog festivala sira u Savičenti. OPG u vlasništvu Alena Peršića na ovoj manifestaciji sudjeluje već treću godinu zaredom, a ove su godine ponudili četiri vrste sira (mekani, polutvrdi kravlji, tvrdi kravlji i miješani od kravljeg i ovčjeg mlijeka) te skutu.
Peršić kaže da se nije birao najbolji sir, nego proizvođač. Na pitanje po kojem je kriteriju izabrano upravo njegovo gospodarstvo, kaže da su posjetitelji na ulazu u kaštel Grimani Morosini dobivali glasačke listiće te da je vjerojatno presudio opći dojam.
Pogođen termin
- Vrlo smo zadovoljni jer je ove godine promijenjen datum održavanja festivala. Lani se odvijao početkom srpnja, i to u večernjim satima, zbog čega nije bio toliko posjećen. Ove godine termin je pogođen jer nije bilo prevruće, a i vrijeme nas je poslužilo. Zadovoljni smo jer su nas nagradili posjetitelji, bili bismo zadovoljni i da je nagradu dodijelila struka, no ovako nam je draže jer su nam priznanje odali naši kupci i posjetitelji. To znači da su ljudi prepoznali domaći i kvalitetan proizvod, kaže Peršić.
OPG Peršić nalazi se na Premanturskoj cesti, kod skretanja za Valbonašu, na stanciji Šantamarina. Osim Alena, proizvodnjom se bavi i njegova obitelj, otac, majka i sestra, a zapošljavaju i četiri radnika, dvojicu na farmi, na kojoj imaju 60-ak muznih krava, još toliko junica i boškarina te 110 ovaca. Imaju i nekoliko koza, no kozji sir ne plasiraju, već ga proizvode za vlastite potrebe. Dvije osobe zaposlene su u sirani, a jedna na pulskoj tržnici, gdje Peršići imaju štand.
- Proizvodnjom sira se bavimo četiri godine, a mlijeko proizvodimo već tri desetljeća, posao su pokrenuli roditelji. Davali su mlijeko u otkup, ali smo se zbog niskih cijena orijentirali na proizvodnju sira. Mjesečno proizvedemo oko 25.000 litara mlijeka, nešto se proda, a sira proizvedemo oko dvije tone. Sve uspijevamo prodati, što na stanciji, što na pulskoj tržnici, kaže naš sugovornik.
Koja je tajna dobrog sira, zanima nas.
- Prije svega bitno je dobro mlijeko. Sjenaža i silaža nisu dobri za sir. Naše krave su svakodnevno vani, no hranimo ih suhim sijenom s dodatkom žitarica koje kupujemo, dok sijeno sami pripremamo. Sir proizvodimo od nepasteriziranog mlijeka tako da okus domaćeg ostaje u njemu. Potom ga treba ostaviti da dozrijeva dva mjeseca u prostoriji sa 75 do 85 posto vlage jer je to idealno okruženje u kojem se sir neće sušiti previše naglo, neće mu ispucati kora, te će zadržati vlagu. Temperatura u prostoriji ne smije prelaziti 15 stupnjeva, a te uvjete postižemo dovlaživačima, odvlaživačima i klima uređajima.
Usprkos dobrom plasmanu, Peršići ne namjeravaju povećavati proizvodnju.
- Nemamo dovoljno zemlje na kojoj bismo držali više krava. No, na stanciji, gdje zasad samo prodajemo sir, namjeravamo urediti kušaonicu u kojoj bismo mogli plasirati dio proizvoda, najavljuje Peršić.
Prvo priznanje
Ovo im je prvo i jedino priznanje. Dosad nisu nagrađivani jer nisu ni sudjelovali na natjecanjima. Godišnje plasiraju 24 tone sira, od čega se, kaže, nisu obogatili, no uspijevaju funkcionirati. Osim sira, svakodnevno nude i kravlju skutu, a u sezoni i miješanu.
- I skuta ide dobro, to je dnevna roba. Što se danas proizvede, sutra se mora prodati. Imamo kravlju skutu, a u sezoni i miješanu. Osim toga, nudimo svježe mlijeko, te obične i voćne jogurte, kaže Peršić. (M. V. I.)