Jedina je dvojba ostala, nakon čitave prezentacijske priče kojom je na Sjevernom moru nedaleko od Hamburga lansirana opel mokka, kojoj zapravo klasi pripada taj automobil. "Mišićavi", ali istovremeno elegantni SUV, dužine nešto manje od 4,3 metra, dijelom se priklanja B segmentu, mada to ne može biti točno jer se prema dosadašnjim shvaćanjima taj razred okončava s 4,1 metrom, dijelom kompaktnoj klasi, što je već bliže istini, iako današnji kompakti, baš kao što je to činila i na neki način njegova prethodnica opel antara, značajno nadilaze 4,5 metara.
Što je, dakle, mokka? Kratko i jasno: automobil upravo idealno dovoljan za sve današnje potrebe mladih samaca, isto tako bračnih parova, ali na kraju dobnog procesa i mladih umirovljenika. Ukratko, mokka je za današnje promišljanje o automobilima velike većine Europljana upravo idealni, ili u najmanju ruku sasvim dovoljni, automobil za sve prigode, želje i potrebe.
Motori koji je pokreću nisu prebrojni. Ali dva benzinca i i jedan dizelaš čine savršenu lepezu. Ishitrena izjava? Ni u najmanju ruku! Ponajprije, izvorni benzinac zapremine 1,6 litara predstavlja pomalo zastarjelu opciju, no činit će najpovoljniju verziju. Turbobenzinac je avangarda koja silovito "vuče", ali toj svojoj silovitosti žrtvuje potrošnju koja je na razini ishodišnog benzinca.
Službene statistike procjenjuju da će 1,7-litreni dizelaš povući najmanje 55 posto kupaca. Baš kao što se predviđa da će 45 posto budućih vlasnika mokke imati verzije s pogonom na sve kotače. I na kraju, kad se već tako silno bavimo postocima - 70 posto kupaca mokke prvi put će se u vlasničkom smislu susresti s opelom. Da, i nemali će ih broj, čak trećina kako se pretpostavlja, biti u Rusiji.
Mišićav, nabildan, čak i pomalo ljutiti automobil, svoj vizualni temperament naglo stišava kad se dođe u kabinu. Unutrašnjost je izrazito slična najnovijoj generaciji astre što je uostalom i bila nakana kreatora, ponajprije zbog toga što je organizacija središnje kontrole nakon redizajna počela pobirati sve moguće nagrade. Uistinu, središnjom se konzolom lako služiti, sve je na dohvat ruke, logički postavljeno.
Što se pak tiče pogona na sve kotače, bazna verzija s benzinskim motorom ga nema u ponudi, dok su turbobenzinac i dizelaš mogući i u toj verziji. S automatskim mjenjačem mokka dolazi samo u dizelskoj verziji, dok je "start&stop" sustav otvoren za sve opcije. Kod tog je jednostavnog, a efikasnog dodatka važno istaknuti da smanjuje potrošnju za 10-ak posto - 1.7 CDTI bez "start&stopa" troši 4,9 litara, s njime 4,5. No kako god mjerili, i ma s kojim motorom mokku promatrali, jasno je da ide u red vrlo štedljivih automobila.
Na samom testiranju, istina ravnih i vrlo urednih sjevernonjemačkih prometnica, najmanji opelov SUV pokazao se uistinu nezahtjevnim kad je potrošnja u pitanju. Primjerice na dionici dugoj oko 150 kilometara od Hamburga do St. Peter-Ordinga prosječno smo s dizelskom verzijom opremljenom ručnim mjenjačem potrošili 5,2 litre. U povratku smo se družili s 1.4- turbobenzincem. Ubrzava odlično i pruža veliko zadovoljstvo u vožnji. Jedan smo dio testiranja odradili i na prostranoj pješčanoj plaži kakvima obiluju sjevernomorske obale. Mokka u takvim situacijama pokazuje sve kvalitete ovjesa, a i automatsko prebacivanje pogona s prednje osovine na sve kotače je brzo i učinkovito.
I na kraju - iako je Opel, pogotovo za naše hrvatske prostore jedan od simbola moćne, bogate i razvijene Njemačke, mokka se proizvodi u - Koreji. (Iz St. Peter-Ordinga Edi PRODAN)