Prije nekoliko godina mladi marcanski par odlucio je sagraditi obiteljsku kucu u centru tog mjesta, naravno legalno, iako je ova opcina poznata upravo po ilegalnoj gradnji, prije svega na svom priobalju. Nisu imali svog zemljišta pa su samo na potražnju adekvatne parcele izgubili nekoliko godina.
Srecom, našli su idealnu poziciju i pošteno platili za svoj buduci dom. I tada su krenuli u zamornu proceduru dobivanja svih potrebnih dozvola. Izradili su projekt svoje kuce iz snova, potom su zatražili sve potrebne dozvole, od Opcine do Elektroistre i Vodovoda. Usput su potrošili dosta novaca, od kupnje zemljišta do placanja svih prikljucaka, a o živcima da ne govorimo.
Naime, cijena gradevinskog zemljišta u ovoj opcini košta od 40 do 60 eura po kvadratu, komunalni doprinos za kucu od 150 do 200 kvadrata stambene površine bez ikakvih popusta iznosi do 90 tisuca kuna, platili su i izradu projekta arhitektu, a potrošili su i za usluge geodeta, prikljucke, nadzorno tijelo.
I evo, na snagu uoci još jednih izbora stiže slavni Zakon o legalizaciji ilegalne gradnje, cime su ilegalni graditelji ne samo zaobišli svu proceduru, nego su od tih legalista prošli i jeftinije.
Naime, vecina bespravnih graditelja na podrucju Marcane gradila je na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu koje je, naravno, jeftinije od gradevinskog, nisu za svoje kuce radili potrebne projekte kod arhitekata, nisu se navlacili oko dovodenja i placanja komunalne infrastrukture i cekali u silnim redovima u uredima za izdavanje svih potrebnih dozvola i sada su za to nagradeni mizernim kaznama u prosjeku od 350 do 3.200 kuna ako je rijec o kuci do 150 kvadrata i ako zadovoljavaju sve potrebne popuste.
I sve to da bi se sredilo navodno stanje u prostoru te da bi se napunile državna i opcinske blagajne.
Vecina ce se razocarati
Medutim, kada se išcita zakon, te u razgovorima s akterima kojih se zakon dotice - dakle opcinskih uprava, arhitekata i gradevinara - to baš i nece biti tako.
Doduše, kako nam je rekao marcanski nacelnik Marijan Kostešic, koji se vec više od desetljeca bori s bespravnom gradnjom u svojoj opcini, gdje postoji oko 1.500 do dvije tisuce bespravnih objekta na priobalju, još nije u potpunosti jasno što ce se to na zemljištu van onog gradevinskog moci legalizirati, a što ne.
Kostešic istice da ce se na terenu pri definiranju namjene zemljišta otvoriti mnogobrojni problemi. Jednako je zakonom nedoreceno koje su obveze opcina u gradnji komunalne infrastrukture, hoce li morati svoje prostorne planove mijenjati da bi se prilagodili onima koji se tih planova nisu držali i još stotinu mnogih drugih pitanja.
Kostešic kaže da mnogi bespravni graditelji od ovog zakona ocekuju cuda, ali ce na kraju biti velikih razocaranja te se vecina objekata van gradevinskog podrucja u konacnici nece moci legalizirati. Uz to predaleko su od gradevinskih zona, što je otežavajuci faktor za opcine, koje bi im, navodno, ako se legaliziraju i plate komunalni doprinos, trebale omoguciti i dovodenje infrastrukture.
- Van pameti je ici legalizirati gradnju na takvim podrucjima. Cijene kazni su smiješno male. Pa više je koštalo rušenje ilegalne gradnje koje bi dosezalo i cijenu od 50 tisuca kuna. Iz tih se novaca, ali i eventualnog komunalnog doprinosa koji bi platili, ne može ništa napraviti ako znamo koliko košta dovlacenje infrastrukture do tih podrucja. Opcine su ovdje u opasnosti da ce potrošiti puno više novca no što ce ga dobiti legalizacijom, rekao je marcanski nacelnik.
I manje papira i manje novca
Kako saznajemo od Adele Leko, voditeljice Odsjeka za gradnju pri Odjelu za prostorno uredenje u Puli, razlika ima i u papirologiji i u financijskom dijelu.
- Kada govorimo o gradevini do 400 cetvornih metara bruto gradevinske površine, što smatramo obiteljskom kucom, tada, nazovimo ih, legalni graditelji moraju dati izraditi idejni projekt s nacelno definiranim tehnickim detaljima. Moraju ishodovati rješenje o uvjetima gradenja i potom naruciti od ovlaštenih ureda izradu glavnih projekata s takozvanom knjigom arhitekture koja detaljno razraduje nacin gradnje.
Glavni projekt se, naime, sastoji od niza projekata koji definiraju svaku zasebnu cjelinu, primjerice arhitektonski projekt, gradevinski projekt - koji izraduje ovlašteni inženjer gradevinarstva, elektroprojekt - koji izraduje inženjer elektrotehnike, potom se tu nalaze projekt vodovoda i kanalizacije.
Dakle, ukupno cetiri, pet projekata u sklopu glavnog projekta. Svaki izradivac ima svoju tarifu po kojoj naplacuje svoje usluge od investitora, naglasila je Leko i dodala da upravo nelegalni graditelji nece imati taj problem jer ne moraju imati glavni projekt. Prema slobodnoj procjeni, glavni projekt je dvostruko skuplji od idejnog.
- Ono što ce i jedni i drugi morati odraditi, jest ucrtavanje kuce, pri cemu moraju angažirati i platiti geodeta. Neminovno je i jednima i drugima placanje komunalnog doprinosa jedinici lokalne samouprave. To ce bespravni graditelji morati platiti prije izdavanja akta o legalizaciji, i to ili odjednom ili u obrocima, ali to ovisi o dogovoru s jedinicom lokalne samouprave.
Iznosi su takoder jednaki i definirani u aktima gradova i opcina te nitko nece biti povlašten. Medutim, još je jedna bitna razlika zbog koje su ovi bespravni graditelji u postupku legalizacije u prednosti, a to je stavka nadzornog inženjera, ustvrdila je Leko.
Kako je pojasnila, svi legalni graditelji moraju angažirati nadzornog inženjera i platiti ga, a mogu angažirati samo licencirane firme za izvodenje radova.
- U konacnici, legalni graditelji ne mogu dobiti uporabnu dozvolu dok nam nadzorni inženjeri ne dostave svoje izvješce da je sve izvedeno prema projektu. Bespravni graditelji dobit ce rješenje o izvedenom stanju i to je dokaz da se radi o uporabljivoj kuci, što mogu upisati u katastar, rekla je Leko. (Barbara BAN i Sandra ZRINIC TERLEVIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.