S prof. dr. Slavenom Bertošom s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile razgovaramo o ovogodišnjem VII. izdanju Memorijala Petra Stankovića "Barban u srcu" koji se danas i sutra održava u barbanskoj Osnovnoj školi Jure Filipovića. Dr. Bertoša je od samoga početka u organizaciji ovoga skupa.
- Kako je krenula cijela ideja o održavanju memorijala posvećenog Petru Stankoviću i koliko se njegova koncepcija mijenjala tijekom proteklih sedam godina?
- Glavna zasluga za pokretanje našega znanstvenoga skupa svakako pripada načelniku Općine Barban Denisu Kontošiću, mag. educ. Uvidjevši da je Barbanština područje s vrlo bogatim kulturno-povijesnim nasljeđem, dogovorili smo se o održavanju godišnjih susreta na kojima bi istraživači različitih struka javno predstavili svoja istraživanja i potaknuli na daljnje proučavanje interesantnih barbanskih tema. Naime, Barbanština je po površini relativno veliko područje, s priličnim brojem naselja, a za svako od njih mogu se pronaći, i u starim dokumentima i na terenu, mnogi zanimljivi podaci – nedovoljno poznati ili potpuno nepoznati, odnosno zaboravljeni tijekom proteklog vremena. Sama koncepcija znanstvenog skupa od njegovih početaka do danas nije se mnogo mijenjala. Znanstveni se dio prvoga memorijala 2011. sastojao samo od mojeg podužeg predavanja u kojem sam istaknuo glavne smjernice do tada obavljenih i u budućnosti planiranih istraživanja vezanih za Barbanštinu. Od 2012. krenuo je znanstveni skup u punom smislu riječi, s interdisciplinarnim pristupom, a u kasnijim smo godinama širili i krug suradnika i raspon obrađenih tema. Do 2013. skup je bio jednodnevni, a od 2014. je dvodnevni. Prvi dan predstavimo zbornik radova sa susreta prethodne godine i održimo izlaganja o Petru Stankoviću, a drugi dan preostala izlaganja o Barbanu i Barbanštini. Lani u sklopu znanstvenog skupa predstavili smo i knjigu mlade povjesničarke Samante Paronić koja se dijelom odnosi i na ovaj teritorij. Susretima uvijek nazoče mnogobrojni posjetitelji, što pokazuje da je zanimanje lokalnog stanovništva za takve susrete vrlo veliko. Bilo je tako čak i 2013., kada smo skup održali u nepovoljnim vremenskim uvjetima, jer nas je zadesilo snježno nevrijeme.
- Iako za pisanu riječ ne vladaju laka vremena, već sedam godina uspijevate redovito objavljivati zbornik "Barbanski zapisi", koji donosi radove s proteklih izdanja manifestacije. Recite nam ukratko i o ovogodišnjem zborniku.
- Zbornik uspijevamo tiskati najviše zahvaljujući financijskoj potpori Općine Barban, ali svakako i zaslugom marljivih izlagača koji na vrijeme pošalju svoje priloge u pisanom obliku. Do sada smo u zbornicima tiskali gotovo sva izlaganja sa skupova; stjecajem nepovoljnih okolnosti izostalo ih je samo nekoliko. U ovogodišnjem se zborniku, petom po redu svesku "Barbanskih zapisa", nalazi svih 13 priloga s prošlogodišnjeg skupa. Josip Šiklić obradio je popis stanovništva Barbana iz 1945. te donio podatke o barbanskim prezimenima iz daleke prošlosti, a Matija Drandić pisao je o Barbanskom statutu. Slijedi moja tema o Sutivancu tijekom Uskočkog rata 1616. te prilog Samante Paronić o Matičnoj knjizi vjenčanih (1815.-1840.), a potom i rad Marka Jelenića o smrtnosti i bolestima na Barbanštini (1821.-1840.). Anton Percan analizirao je mjesnu palaču obitelji Stanković, a Denis Kontošić obradio je spisateljski rad Petra Stankovića. Preko pisama koje je Stanković uputio Giandomenicu Nardu u Mletke, Sandro Cergna čitatelje je upoznao sa Stankovićevim zanimanjem za ihtiologiju (granu zoologije koja se bavi proučavanjem riba). Lucijan Benković opisao je život i djelo Medulinca Luke Kirca koji je 80-ih i 90-ih godina XIX. stoljeća bio župnik u Barbanu. Slijedi prilog Stipana Trogrlića o imovini Župe Barban na udaru zakonskih odredaba donesenih nakon Drugoga svjetskog rata te članak Ive Kolić o Antifašističkoj fronti žena u Istri. U zborniku svoje mjesto imaju i prilozi Lenka Uravića i Roberte Kontošić o modelu valorizacije uvale Blaz te Line Pliško i Romane Percan o rakljanskoj frazeologiji. Ovdje valja spomenuti da se teme na znanstvenom skupu odnose na nekadašnje i sadašnje područje Barbana: obuhvaćaju, dakle, i Sutivanac, koji je u novom vijeku pripadao austrijskom dijelu Istre i nije spadao pod Barban, kao i dijelove nekadašnje Barbansko-rakljanske gospoštije koji danas pripadaju Općini Marčana.
- I ovogodišnji skup donosi zanimljive teme. Kako birate sudionike, uzimajući u obzir polivalentno djelovanje Petra Stankovića?
- Suradnike uvijek biramo vrlo pažljivo. Pozovemo starije, iskusne i afirmirane stručnjake koji se znanstvenim radom bave dugo vremena, kao i one mlađe na počecima svojih istraživačkih nastojanja kojima nastupi na ovakvim susretima mogu biti izvrsna vježba za napredak u karijeri. Od početaka do danas već smo uspjeli stvoriti veću skupinu naših stalnih suradnika koji nam dolaze svake ili skoro svake godine, uvijek s nekom novom i zanimljivom temom. Neki od njih s vremenom su se pretvorili u zaista vrsne poznavatelje barbanske prošlosti, a istaknuo bih da je na temelju rada za potrebe našega skupa na Sveučilištu u Zadru prijavljena i doktorska disertacija o barbanskim matičnim knjigama u XIX. stoljeću.
Tema vezanih za Petra Stankovića na ovogodišnjem će skupu biti nešto više nego dosad, čak sedam. Odnosit će se na povijesne okolnosti njegovoga života i djelovanja, na njegova djela o novoj gospodarsko-praktičnoj metodi pravljenja i čuvanja vina te o trima Emonama, na njegovu eno i eleokulturu kroz antičku prizmu, na spominjanje Stankovića i Barbana u Kandlerovom listu "L'Istria", na izbor pisama iz eruditove ostavštine te na Zrenj kao moguće mjesto rođenja sv. Jeronima. Bit će riječi i o crkvama na području Prnjana, Barbanu u izvješću o apostolskoj vizitaciji Agostina Valiera iz 1580., Josipu Antonu Batelu, također znamenitom Barbancu, i njegovim "Dokumentima za povijest kaštela Barbana" iz 1860., matičnim knjigama krštenih Župe Barban (1880.-1890.) i Statusu duša (1882.), poginulim vojnicima s Barbanštine prema službenom Popisu gubitaka c. k. Ministarstva rata (1914.-1918.), političkoj situaciji u općini Barban od 1919. do 1921. te o agroturizmu kao istarskoj razvojnoj šansi. Uz naše dosadašnje suradnike Denisa Kontošića, Josipa Šiklića, Lenka Uravića, Robertu Kontošić, Stipana Trogrlića, Roberta Matijašića, Sandra Cergnu, Ivu Kolić, Darka Komšu, Samantu Paronić, Marka Jelenića i mene, prvi će put na skupu ove godine nastupiti i Branko Benčić, Vesna Pešić, Eduard Pavlović, Milena Joksimović i Dean Krmac, a doći će nam i Gordan Andrić i Tara Pavlović, studenti diplomskog studija povijesti i latinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Puli.
- Ove će godine biti govora i o povijesnim okolnostima življenja ovoga Barbanca.
- Petar Stanković/Pietro Stancovich živio je u drugoj polovici XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljeća. Tijekom svojega života doživio je velike političke promjene, jer je 1797. propala drevna Mletačka Republika, a nakon kratkotrajne francuske vlasti čitav je poluotok pripao Habsburškoj Monarhiji. Sigurno je da su bremenite povijesne okolnosti imale utjecaja na njegov život i rad, ali i to je jedna od tema koja tek čeka svoju detaljnu analizu. Ovdje ću napomenuti da je Stanković bio član mnogobrojnih akademija te se dugo dopisivao s njihovim članovima, iako o tome znamo jako malo. Naime, arhive navedenih ustanova nalaze se u različitim državama, a inozemna su istraživanja uvijek opterećena većim financijskim troškovima te zbog toga i teže izvediva. Do sada nam je poznato samo nekoliko pisama koja je u Accademiji dei Concordi u Rovigu otkrio povjesničar Miroslav Bertoša te o njima pisao upravo u našim "Barbanskim zapisima".
- Postali ste i počasni građanin Barbana.
- S posebnom radošću i zadovoljstvom nosim tu lijepu titulu koja mnogo znači kao priznanje mojem znanstvenom i istraživačkom radu. S Barbanštinom sam povezan zapravo još od ranog djetinjstva kada sam s roditeljima te djedom i bakom obilazio čitavu Istru, pa tako i tamošnja sela. Još kao dijete znao sam ih sve nabrojiti, a poznat mi je bio i njihov točan smještaj. Znanstveno proučavanje ovoga područja uslijedilo je, naravno, znatno kasnije, nakon što sam u arhivu pronašao prvi dokument o Barbanu, a potom postao i voditelj dvaju znanstvenih projekata koji Barban, doduše, nisu imali u svojem naslovu, ali sam taj kraj u sklopu njih najviše proučavao. Nastao je tako niz mojih radova, uglavnom sastavljenih na temelju analize izvornoga arhivskoga gradiva.
Iako je moja suradnja s mnogim istarskim i kvarnerskim gradovima i općinama vrlo razgranata, uvijek ću pamtiti da je Općina Barban prva prepoznala moju veliku ljubav prema Istri i zavičajnosti. Zapazila ju je kao nešto važno i vrijedno, odala joj je i službeno priznanje te je na određeni način ovjekovječila za budućnost, jer je titula počasnoga građanina doživotna.
Zahvalan sam, stoga, načelniku Općine Barban Denisu Kontošiću koji me predložio za cijenjeno priznanje, Općinskom vijeću Općine Barban i predsjedniku Općinskog vijeća Daliboru Pausu, profesoru, koji su načelnikov prijedlog prihvatili i imenovali me počasnim građaninom. S velikim ću ponosom nositi tu časnu titulu. No, ona svakako predstavlja i obvezu da ću u budućnosti nastaviti rad na proučavanju i promicanju bogatoga barbanskoga kulturno-povijesnoga nasljeđa, a svakako objaviti i novu knjigu o naknadnim istraživanjima, što sam već i najavio u više navrata.
- Koji su Vam trenutni znanstveno-publicistički interesi?
- Iako u idućim godinama imam u planu dovršiti desetak knjiga o Istri i Kvarneru, trenutno sam najviše zaokupljen organizacijom dvaju znanstvenih skupova planiranih koncem travnja i početkom svibnja ove godine. Pokrenuo sam, naime, suradnju s Gradom Cresom i Gradom Labinom te ću u sklopu nje biti voditeljem znanstveno-stručnih skupova pod nazivom "Creski anali: od starine do našega doba", odnosno "Labinski kulturno-povijesni susreti", kao i glavni urednik pripadajućih zbornika radova. Radi se o dva jako zanimljiva područja koja nedvojbeno zaslužuju biti istražena suvremenim multidisciplinarnim postupcima u svim aspektima njihovoga kulturno-povijesnog nasljeđa, pa će mi biti posebice drago sudjelovati u tim nastojanjima. (Vanesa BEGIĆ)