Čestice emisija iz termoelektrana, koje su tako sitne da ih filtri ne mogu zaustaviti na putu u atmosferu, uzrok su brojnim bolestima, a postoji mogućnost i da izazivaju genetska oštećenja, sažetak je današnjeg trećeg Javnog foruma o izgradnji TE Plomin 3, koji je u KUC-u Lamparna organizirala Udruga Labin Art Xpressa XXI.
Sudjelovali su Paolo Tomatis, predsjednik ekološke udruge EARA iz Trsta i Vjeran Piršić, predsjednik Udruge Eko Kvarner iz Rijeke, a skup je moderirala Tamara Nestorović.
Tomatis je održao prezentaciju znanstveno potvrđenih podataka o utjecaju industrijskog onečišćenja na zdravlje ljudi i okoliš, koje je objavio Savjet za energiju i okoliš Ministarstva energetike SAD-a.
- Procjenjuje se da je na svjetskoj razini osam do devet posto bolesti povezano sa zagađenjem zraka, tla, vode i posljedično hrane. EU godišnje troši oko 170 milijardi eura na sanaciju šteta koje ono izaziva na ljudskom zdravlju i okolišu. Od svih zagađivača, termoelektrane na ugljen su najopasniji izvori, kazao je on.
Iz dimnjaka termoelektrana na ugljen izlaze čestice koje sadrže 67 elemenata, uglavnom teških metala, od kojih 55 može izazvati zdravstvene probleme, a među njima su 24 vrste kancerogene. Osobito je pogubna živa, koja lako dospijeva u prehrambeni lanac i tako štetno utječe na razvoj fetusa.
- Problem je što filtri termoelektrana ne uspijevaju zadržati najsitnije čestice prašine. Računa se da je kritična veličina čestice oko 0,25 mikrona. Sitnije čestice mogu, prvenstveno iz zraka, dospjeti u pluća i krvotok i tu se kumulirati izazivajući mehanička oštećenja čije su posljedice bolesti, objasnio je Piršić.
U znanstvenim krugovima postoji hipoteza o tome da takve čestice općenito, bez obzira na njihov izvor, izazivaju promjene na genima, što potom utječe na potomstvo, a temelji se na opažanju da stopa obolijevanja od tumora u prvoj godini života u pojedinim dijelovima Europe raste 1,1 posto godišnje.
Gdje se nalazi granica prihvatljive veličine čestica, nemoguće je reći, odnosno to je stvar društvene konvencije. U Italiji je, primjerice, postavljena na 30, a u Kini na 300 mikrona. Prema Piršićevim saznanjima, u studiji utjecaja Plomina 3 na zdravlje ljudi i okoliš dani su dobri parametri, ali ne postoji ni jedno čvrsto jamstvo da će ih investitor poštovati, niti je objašnjeno kako će ih javnost kontrolirati. Jedino efikasno rješenje bilo bi postavljanje senzora na dimnjak i uvođene tzv. "shut down" procedure, odnosno mogućnost da lokalna zajednica, npr. gradonačelnik, ima mogućnost pritiskom na dugme zaustaviti rad termoelektrane ako emisije prijeđu dozvoljenu granicu. (R. SELAN)