Ko me to furt zove na moj Tomato, pitao se i pitao Plinio Cuccurin negdje tamo od petka 3. lipnja pa sve do potkraj prošlog tjedna. Mobilni mu je telefon zvonio nekoliko puta dnevno, broj je bio nepoznat, vjerojatno je rijec o nekakvoj prijetnji.
Nije se, doduše, javljao na pozive pa nije tocno znao što želi nepoznati s druge strane i kako mu to tocno prijeti, no predizborno je vrijeme, on je na celu Ladonje (doduše bez funkcije, tek obican clan), koja je alternativa na ovim parlamentarnim izborima i koja ce dovesti do promjena u osmoj izbornoj jedinici...
Sigurno je rijec o nekoj provokaciji koju priprema IDS u sprezi s Glasom Istre kojom me se želi diskreditirati, razmišljao je. No usprkos svemu, odlucio je ostati smiren kako provokatorima ne bi dao povoda za likovanje. I takav je, hladan ko špricer, krenuo na skupštinu Ladonje u Pulu.
I onda ga je ispred prostora Zajednice Talijana, popularnog pulskog Circola, docekao novinar Glasa Istre rijecima: "Dobar dan, gospodine. Cristian Galic, Glas Istre. Tri sekunde samo, da vas pitam...".
Cuccurinu je trebalo nešto više, iako tek desetak sekundi, da mu padne mrak na oci, da izgubi hladnocu koju je priželjkivao i da uzvrati: "Ako se ne makneš od mene, cu te tako odalamiti...". I tih 26 sekundi ostalo je zabilježeno za povijest na diktafonu koji je Galic držao u svojoj desnoj ruci.
I nije, nažalost, tocno da je Cuccurin svoje sada vec povijesne rijeci izrekao neznancu. Koji mu se usudio približiti pa je tek kasnije doznao o kome se radi, kako tvrdi na samom pocetku svojeg priopcenja ili u izjavi koju je medijima dao iste veceri.
Galic mu se, normalno, na vrijeme predstavio, kaže diktafon. Ali da i nije - kad vam se netko približi s diktafonom u neopasno podignutoj desnici, zar vam najprije padne na pamet da mu priprijetite da cete ga odalamiti, a tek ga onda pitate što treba.
I nije, nažalost, tocno da ga je novinar Glasa Istre sedam dana sustavno uznemirivao. Tocno je, medutim, da ga je Cristian Bruno Galic od 3. lipnja uporno pokušavao dobiti telefonom ne bi li cuo i Cuccurinovu stranu vezano uz temu o poslovanju tvrtke Mon Perin i nezadovoljstvu nekolicine udjelnicara koji su nam se nedavno javili.
Kao što ga je, uostalom, nazivao i ranije, drugim povodima. Jer i sam je Cuccurin iste veceri novinarima izjavio kako je s Galicem do tada kontakte imao samo - putem telefona. Doduše, u priopcenju je to opisao "zivkanjem po cijele dane od jutra do kasno navecer s meni nekog nepoznatog broja", i dodao kako to smatra - prijetnjom.
No, u tih sedam dana naš mu je novinar poslao i tri SMS poruke u kojima (prijeteci?) piše: "Uvaženi, trebam vas za izjavu", "Možemo li se napokon cuti jer pišem nešto o Mon Perinu i trebam vas hitno" i "Ca je malo vrimena za novinare?". Naravno, uz predstavljanje u svakoj poruci. Toliko o pozivima s "nepoznatog broja" i "prijetnjama".
Uostalom, da je samo jednom odgovorio na Galicev poziv ili SMS poruku, kao što je to ranije znao, ne bi niti došlo do potrebe za sacekušom pred Circolom.
I tocno je da je Galic došao pred Circolo po zadatku, kao što tvrdi Cuccurin. Ali taj zadatak je bio iskljucivo profesionalne prirode, dogovoren na kolegiju i s nadležnim urednicima. Kako se to uklapa u Cuccurinove izjave o najavljenim provokacijama prema Ladonji i njemu osobno? Vjerojatno savršeno, jer dokazuje otvoreni komplot citavog uredništva...
Doduše, da je Glas Istre nakon bezuspješnih pokušaja (i bez sacekuše kod Circola) objavio temu o Mon Perinu bez izjave inicijatora projekta, jednako bismo bili prozvani. Opasno je biti uporan kad je Cuccurin u pitanju.
I zanimljivo je kad Cuccurin izjavi: "Moj govor za vecerašnju skupštinu napisan je prije tjedan dana i u njemu je pasus u kojem upozoravam da ce biti pokušaja diskreditiranja. Zato me ne cudi proizvodnja ovog incidenta". A incident je proizveo on sam, bez ikakvog razloga i prakticki bez povoda.
A ako bi se ono "prijetece" Galicevo: "Dobar dan, gospodine. Cristian Galic, Glas Istre. Tri sekunde samo, da vas pitam..." i moglo nazvati "povodom" (a nije), onda bi se u Cuccurinovom prorocanskom govoru trebao potražiti razlog. (Iako još nismo shvatili zašto više od sedam dana izbjegava dati bilo kakav odgovor na pricu o Mon Perinu.)
I konacno, g. Pliniju Cuccurinu, na optužbu da se radi o smišljenom i sustavnom nacinu da se ljude koji predstavljaju Ladonju predstavi kao nasilnike i kao ljude koji su protiv javne rijeci - kratko odgovaram: naša vam pomoc u tome ponekad doista nije potrebna. A kratak fitilj kasnije se ne može jednostavno ispraviti isprikom i pricom koja ne drži vodu.
I ubuduce, molim vas, u ime svih novinara Glasa Istre, a i šire, da se s prijetnjama ne razbacujete tako olako. Predstavili vam se oni ili ne.
I za kraj. Vita jela, zelen bor, Galic ceka odgovor. Ali nece još dugo... (Ranko BOROVECKI, Glas Istre, glavni urednik)