Kažu da grafiti ocrtavaju urbano bilo grada. Ako ćemo suditi po toj definiciji, Pula je daleko od urbanog, jer crtkarije koje krase mahom derutne gradske fasade, nažalost su samo nemaštoviti "šablonizirani" kvazilikovni pokušaji navijača regionalnog nogometnog kluba. Zanimljivih grafita jednostavno nema, a u razgovorima se i dalje prepričava grafit "Dok je bilo Tita, bilo je i grafita. "
Dakle, nema Tita, a ni grafita koji su, ruku na srce čak malo i passe, ali ima street arta. I dok grafiteri komuniciraju riječima odnosno oblicima slova, street artisti to rade crtežima koji pričaju priču. Da lokalna street art scena postoji, vidljivo je već na putu prema Puli, u Vodnjanu. Da, mali srednjovjekovni grad prava je street art galerija na otvorenom. Pročelja zgrade krase predivni murali koji su prava umjetnička remek djela nastala u sklopu, sada već tradicionalnog, urbanog street art festivala Boombarstick koji je Vodnjan pretvorio u pravi ljetni street art atelje, a pročelja vodnjanskih zgrada stalni postav galerije na otvorenom koja je non - stop otvorena.
Zidovi Vodnjana i Stoje
E pa izgleda da taj pitoreskni srednjovjekovni Vodnjan nije samo turistički grad dobroga vina i maslinovog ulja, ima tu i dobre ulične umjetnosti, koji je, hvala nekoj novoj generacijskoj konstelaciji, konačno osvanuo i u Puli. Na zidovima to je street art, a na majicama i torbicama to je čisti art, odnosno Polite BastART, kako kaže njegov autor Vedran Štimac koji je svojim radom otvorio i ovogodišnji Boombarstick, no njegove su majice, primjerice ona na Karla Rojca, pravi autentični urbani suvenir i prava "pulska majica".
Taj 24-godišnji ilustrator svojim preciznim linijama rapidografom u sepia tehnici kao da ulazi u skrivene kutke velikana koje ilustrira na svojim majicama. Nikola Tesla, Galileo Galilei, Dostojevski, Kafka, a što je najbolje i Karlo Rojc, samo su neki od fantastičnih likova koje je Vedran, taj samouki ilustrator i street artist iz Pule ovjekovječio na svojim majicama.
To je više od obične estetizirane priče, to je mali misaoni rebus kojim Vedran odražava razne unutarnje osjećaje i osobne stavove kanalizirajući ih na papir, te tako ostavlja slobodu promatrača na učenje i interpretaciju.
Godinu i pol dana
"Počeo sam se baviti ilustracijom prije godinu i pol dana. Do tada sam crtao, ali se nisam aktivno bavio time. To znači da bih crtao pod satom dok mi je bilo dosadno. No, krajem prošlog ljeta, jednostavno sam skupio određeni broj ilustracija i odlučio napraviti Facebook stranicu. Feedback je bio odličan i to mi je bio poticaj da nastavim dalje" priča Vedran koji je svojim majicama i torbicama u nekoliko mjeseci stvorio pravu vojsku sljedbenika.
Kada ne studira i uči ili putuje ili glumi u Inatu, Vedran crta kod kuće. Kaže da mu ne treba atelje. Majice radi u "dedinom podrumu" od 6 kvadrata koji je sam opremio tako da je ovoga ljeta u DIY maniri sve sam napravio - stol, prešu od drva po nacrtima i naravno štrikove na kojima suši majice. E, to je njegova mašinerija u šest kvadrata.
Za jednu ilustraciju na papiru, kaže Vedran, potrebno mu je 20 do 30 sati, ovisno o složenosti. "Zapravo treba mi puno više kada uzmem u obzir koliko razmišljam o tome. Imam studiozan pristup radu. Primjerice, želim nacrtati Nikolu Teslu. Onda tjedan dana razmišljam kako to realizirati, pa si tjedan dana pustim vremena da ne razmišljam, ali mozak podsvjesno radi i tada dobivam najbolje ideje. I kada dobijem konkretnu ideju i u glavi realiziranu sliku, onda krenem na posao, jer priča je već razrađena. Ono što imam u glavi samo prebacim na papir. Fascinantno mi je gledati kada nešto što crtam, jer je to samo projekcija onog razmišljanja koje mi je u glavi. Bilo da ja nešto napravim ili netko drugi, gledam to na način da je netko to trebao zamisliti i pretočiti to u opipljivi materijal.“, kaže Polite BastART čiji se radovi mogu naći na Etsyju.
Sve je krenulo sa Dostojevskim
"Na početku sam crtao obične ilustracije, pa sam imao seriju morskih motiva. Jednog dana sam na internetu gledao i vidio portret koji je na sličan način bio nacrtan, ali je naime bilo apstraktno u glavi. Ja sam onda pomislio da i ja mogu tako nešto napraviti, ali s nečim što ima značenje i smisla i priču iza sebe, da nije samo apstrakcija. Onda sam počeo s Dostojevskim i njegovim romanom "Kockar". Prvo sam počeo sa piscima, pa prešao na povijesne ličnosti, znanstvenike i izumitelje i završio sa Galileom. Svaka ta ilustracija treba imati svoju priču, kada je pogledaš da možeš ljudima prezentirati i iskomunicirati razlog zbog čega si to napravio", kaže Vedran koji u svojoj galeriji ima i partizanku, Hemigwayja, Huggo Pratta, dok Sean Connery krasi zid zgrade u Umagu.
Pitamo ga ima li problema sa policijom, a on kaže da nema, jer nije to vandalizam. Pa koliko je street art scena jaka u Hrvatskoj , opet nas zanima. "Postoji 10-ak ljudi koji se bave time, od toga ih je 3-4 renomirano i prepoznato u svijetu. A u svijetu je to dosta prihvaćeno, neki su u javnosti na društvenim mrežama, neki se time bave u ilegali. To je dosta njih prihvatilo kao legalno, ljudi prepoznaju dobre strane takvog crtanja, jer to uljepšava i oplemenjuje prostor". O tome govori i podatak da su ga pozvali na Krapinjon festival gdje je nacrtao Dragutina Gorjanovića Krambergera s njegovim arheološkim otkrićem "Lubanjom C", odnosno lubanjom krapinskog pračovjeka. A gdje ga možemo vidjeti u Puli, pitamo.
"Na kupalištu Stoja, gdje sam radio kao spasilac 6 godina, nacrtao sam 4 rada, tako mi je to mjesto priraslo srcu, a to je i kao neka moja mini galerija, pa je tamo ostalo dosta tih radova," kaže Vedran koji je sudjelovao sa svojim govorom i na nedavno održanom TED'x-u Kinu Valli.
A on doista ima što kazati i pokazati… i to puno toga. "Ne volim taj negativan stav kada ljudi kritiziraju druge u stilu da su oni jedinstveni i da drugo ne valja. Svijet je velik i sve je rečeno, ali nikada ne na isti način", pristojno će BastArt. Nadamo se da će traga ostaviti i negdje u Puli, ipak smo mi u utrci za europski grad kulture… "Pula je zahvala, naravno, nitko se neće žaliti da u derutnoj Puli uljepšaš prostor, uskoro ću oslikavati kirurgiju".
Rojc mi je bitan
"Rojc mi je bitan. Tamo sam od svoje 14 godine. Izlazim, družim se, puno životnog iskustva sam dobio u toj ustanovi i ona je dosta doprinijela mom daljnjem kulturno, fizičkom razvoju", kaže Vedran i objašnjava da je crtež zapravo životopis Karla Rojca. "Rođen je u Bosni, bio je i u bivšoj kasarni Karlo Rojc na školovanju, te kasnije nakon Prvog svjetskog rata radio na podmornici 'Smeli' koju sam nacrtao na gornjem djelu tog pješčanog sata. Kasnije, početkom drugog svjetskog rata vratio se u Bosnu gdje su ga ubili četnici. Nakon drugog svjetskog rata, među prvim je ljudima koji je proglašen narodnim herojem. Taj pješčani sat simbolizira vrijeme - gornji dio pješčanog sata predstavlja njega kao časnika u Rojcu, a donji dio ustanovu koja danas nosi njegovo ime. Dakle, to je prolaznost vremena," priča neiscrpni Vedran. (Lara BAGAR)