Dok se "Dance with me", upecatljiv i zarazan najavni prvi videospot s novog albuma "Kinetik" Omega Lithiuma vrti na top-listi MTV-a Adria, clanovi ove umaške grupe, koja se polako, ali sigurno probija na inozemnoj glazbenoj sceni, završavaju pripreme za svoj vecerašnji koncert u rijeckoj Stereo dvorani, prvi na domacem terenu nakon dvogodišnje stanke.
O koncertu koji s nestrpljenjem ocekuju i još ponecemu razgovarali smo s vokalisticom Myjom Mortensen, gitaristom Maliceom Rimeom i bubnjarom Thorstenom Nihillom (nedostajao je basist Zoltan Harpax), koji su, u kontrastu s vizualno agresivnom pojavom na pozornici i u spotovima, vrlo ugodni i simpaticni sugovornici.
- Kako biste, onima koji vas ne poznaju, opisali svoj glazbu i kako ona nastaje?
Malice: Strani casopisi koji se bave alternativnom glazbom, poput Orkusa, Sonic Seducera i Zillo Music Magazina, definirali su naš žanr industrial dance rockom i mi nemamo ništa protiv toga! Mislimo da su to baš dobro pogodili. U procesu stvaranja pjesama najcešce ja doma komponiram muziku, snimim je na kompjuter i kasnije svi zajedno razradujemo te ideje, vidimo što i kako treba promijeniti da bi nam leglo. Mya vecinom napravi vokalnu melodiju i onda sa Zoltanom napiše tekstove.
- Što se dogadalo od vašeg prvijenca "Dreams in formaline" iz 2009.? Koje su razlike izmedu tog albuma i "Kinetika"?
Mya: Najprije smo svirali na tridesetak uglavnom vecih koncerata i festivala i s velikanima poput Moonspella, Subway to Sallyja i Arch Enemyja. Nakon toga smo si uzeli dosta vremena za novi album. Samo snimanje je potrajalo oko pola godine, vokale smo odradili u Ljubljani, a instrumentale u Horus Sound Studiju u Hannoveru, gdje su prije nas radili i Guano Apes, Helloween i HIM. Snimali smo sa slovenskim producentom Žarom Pakom koji je producirao i Siddhartu. Dosta smo sazreli od prvog albuma, koji je bio puno mracniji - industrial metal gothic rock. Osjeca se odmak, napredak i to je osnovna razlika.
- Ima li danas prostora na domacem tržištu za grupe poput vaše? Možete li živjeti od svoje glazbe i ima li uopce mjesta na kojima možete svirati?
Malice: Bit ce! (opci smijeh)
Mya: Pa, iskreno, u ovom trenutku baš i nema ni jednog ni drugog. Svjesni smo da u Hrvatskoj ne možemo postici uspjeh kakav želimo i zato smo se koncentrirali na inozemstvo gdje nam se pruža puno više prilika. Ali publiku imamo, to nas nosi i trudimo se i voljeli bismo ostvariti nešto i na domacem terenu.
- Mogu li vaši fanovi ocekivati pjesmu na hrvatskom jeziku?
Mya: Razmišljali smo o tome i jednu smo vec napisali za novi album, "Pjesma", i baš nas zanima kako ce reagirati naša publika doma i vani. Na hrvatskom je, doduše, samo refren, ali i to je bitan pomak, jer smo se u pocetku cvrsto držali odluke da cemo pjevati samo na engleskom. Teško bi bilo izdati u inozemstvu nešto na hrvatskom. Iz istog razloga imamo i umjetnicka imena.
- Izgled u spotu "Dance with me" vam je dosta teatralan. Koliko je on bitan u cijeloj prici i tko ga kreira?
Mya: Jako je bitan, pogotovo danas kad ljudi ocekuju da ih glazbenici animiraju i zabave. Rekla bih da je pedeset posto važnosti na glazbi, a drugih pedeset na izgledu i onome što ceš ponuditi na stageu. Imidž kreiramo sami. Želimo dati ozbiljnu poruku, ali na sarkastican nacin. Usporedbe ne volimo. Mene su u "Dance with me" usporedivali s Lady Gagom, što me nije posebno veselilo, jer je ideja za temu, šminku i sve ostalo nastala u mojoj glavi, neovisno o njoj. Ali s obzirom na njenu ogromnu popularnost i uspjehe, mogu reci da mi je to kompliment.
Malice: Cilj nam je zabaviti i provocirati. Svjesni smo onoga što radimo i stvari namjerno serviramo. Dobro je podignuti prašinu i uvijek izazivati s nekim kontraidejama. U tome nam uzor mogu biti primjerice legendarni Laibach. To je jedan vid izražavanja i umjetnicke kreativnosti, i to potpuno apoliticne, da se razumijemo. (Razgovarala Kristina FLEGAR)