Cesto se cuje da domaci strucnjaci koji se bave industrijskim dizajnom osvajaju nagrade na medunarodnim izložbama i sajmovima, gdje se visoko cijene njihov namještaj i ambalaže ili neki drugi uporabni predmeti. Ipak, u trgovinama se vrlo rijetko nalazi namještaj s hrvatskim potpisom i opcenito je s tom umjetnošcu šira javnost prilicno slabo upoznata.
Pomalo je nepravedno što se u slucaju hrvatskog dizajna uglavnom govori o modnim dizajnerima i njihovim proizvodima, koje promoviraju poznate osobe s TV ekrana, a istodobno su daleko manje poznati (i prisutni) produkt dizajneri. O tome što uopce podrazumijeva produkt dizajn, zbog cega je tako malo prisutan u Hrvatskoj i što koci njegov jaci razvoj govori jedna od rijetkih uspješnih produkt dizajnerica kod nas, Rijecanka Svjetlana Despot.
Inovativni dizajn humanizira tehnologije. Inovacijom smatramo proizvod koji je po nekim parametrima jedinstven, ali on ne smije biti samom sebi svrha, jer dizajner brine o upotrebljivosti, ergonomskoj prilagodljivosti, estetskoj senzibilnosti, zaštiti okoline, trajnosti. Ukratko, inovativni dizajn djeluje u korist krajnjih korisnika. Dobar dizajn treba osim ugode oku osigurati i lakocu upotrebe pa, recimo, radna stolica osim što mora biti lijepa, treba smanjiti umor korisnika. Inovativni proizvodi poznatih dizajnera Le Corbusiera, Raya Eamesa, Eileena Graya i drugih i danas nalaze svoje mjesto u mnogim domovima, dok se današnji dizajneri cesto vode njihovim prvobitnim idejama dodajuci im nove vrijednosti. Ipak, kreativnost je danas dosta izmanipulirana. Guta nas biznis i globalizacija, a uciniti stvari ljepšima, poželjnijima, ali ne i boljima, cesto je geslo globalne proizvodnje. Trajnost je postala gotovo nedopustiva rijec u današnjem svijetu potrošnje, kako odnosa, tako i roba, pa trgovine obiluju proizvodima za koje je najvažnije da su primamljivi oku i po mogucnosti brzo zamjenjivi. No, cilj svakog dizajna je poboljšanje tržišne pozicije odredenog proizvoda, a u dizajn investiramo, htjeli to ili ne. Razlika je samo u kvaliteti pristupa dizajnu. Cinjenica je da je kultura dizajna predmeta za svakodnevnu upotrebu nametnula standarde za produkt dizajn koji se prenosi i na životni prostor, što se dogodilo i s grafickim dizajnom. Dizajn je svuda oko nas, postao je medij kojim se manifestira cjelokupna kultura i nije više skriven iza zidova povlaštenih odlikaša. Razlika ostaje samo u kvaliteti.
Svijest o specificnosti produkt dizajna kao bitno razlicitog u odnosu na unikatno oblikovanje svih vrsta razvila se postupno u nas još davnih 60-ih godina, kada smo cak imali dobre timove dizajnera i proizvodaca. U vrijeme današnje društvene stvarnosti ocit je nesrazmjer u Hrvatskoj kao i nedostatak educiranih dizajnera, što se ponajviše ocituje u cinjenici da najviše diplomiranih dizajnera rade kao graficki dizajneri ili prodavaci namještaja. Samo nekolicina produkt dizajnera djeluje u proizvodnji, bilo kao zaposlenici ili vanjski suradnici, a najcešce se radi o dizajnu namještaja. Osim toga, šira okolina dizajna, kao kulturnog fenomena, u zapadnom svijetu se od osamdesetih godina izuzetno i vrlo dinamicno mijenja, posebno u stvaranju novih tehnologija, pa je s tim mijenama vrlo teško uhvatiti korak. Drugim rijecima, Hrvatska ne kaska u dizajnu, nego u proizvodnji koja je u velikom dijelu utihnula. Najveci izazov za dizajn u Hrvatskoj je kako educirati dizajnere i proizvodace koji ce odgovarati realnim potrebama hrvatskog društva i sagledati resurse kojima Hrvatska raspolaže.
Naša ekonomija funkcionira na principu prodaje roba, a ne proizvodnje. Ono malo proizvodaca, nažalost, ne uvida profit ulaskom u proizvodnju odredenog rješenja ili nema uvjete za proizvodnju. No, ni ne treba ih imati, samo treba vuci konce, organizirati i brinuti o brendiranju proizvoda. Zato je potrebno educirati dizajnere i proizvodace prema potrebama hrvatskog društva i uzimati u obzir resurse kojima Hrvatska raspolaže.