Poštovana,
Imam 21 godinu i napustio sam fakultet. Nikad nisam bio društvena osoba, volio sam samoću i dobro mi je kada pijem kavu sam sa sobom. Ostali me često ružno gledaju, kao nekog čudaka. Ne volim bučna mjesta, masovne izlaske već su mi draže mirne situacije i mjesta. Nikad, ili rijetko, se nekome obraćam - kao da nemam potrebu ni za kim i osjećam da bih bio najsretniji kada bih bio sam na svijetu. Iz mog razmišljanja, a i čitajući različite tekstove i kolumne, pitam se da li je psihička potreba za hranom, snom i razmnožavanjem prirodna ili društveno uređena? Isto vrijedi i za druženje? Da li se sa psihološkog stajališta može utvrditi da je potreba za društvom odlika koju smo dobili kroz vrijeme i zbog društva? Unaprijed hvala
Poštovani,
Svi smo različiti i imamo različite potrebe. Isto pravilo vrijedi i za potrebe koje osjećamo prema društvu i potrebe da budemo sami sa sobom. Naravno, gledajući ciklus motivacije sve kreće od fizioloških potreba i potreba za preživljavanjem (hranjenje, san, razmnožavanje). Tek jednom kada su one zadovoljene i stabilne, čovjek je zainteresiran za prelazak na slijedeću razinu, kako to definiraju različiti psiholozi poput A. Maslowa. Potreba za druženjem, ljubavlju i pripadanjem je normalna ljudska potreba koja je, također, urođena.
Ona ima svoju svrhu u biološkom smislu, ali i u kulturološkim terminima. Sve vodi prema zadovoljavanju vlastitih potreba i ostvarivanju osobnih ciljeva. Osobe koje se osjećaju dobro same sa sobom znaju provoditi vrijeme udaljeni od gradske vreve ili neke druge gužve, ali to ne znači da su asocijalni. Razmislite, čovjek je društveno biće i samim time što je naučio komunicirati, a isto se može nadovezati na jezično znanje i potrebu za pismenošću.
Odvajanje od okoline može imati, kratkoročno, pozitivan utjecaj. Na duže staze, ipak, može se interpretirati kao simptom nelagode i potrebno je to dublje analizirati. Bježite li od nekih situacija? Ukoliko bježite od ljudi, koji je razlog tome prethodio? Postavite samom sebi pitanje: Zašto? Odgovorite iskreno.
Poštovana psihologinjo,
Voljela bih dobiti savjet koji se odnosi na igre u ljubavi. Naime, sviđa mi se jedan dečko i skoro sam sigurna da se i ja njemu sviđam. Nedavno mi je napisao nekoliko lijepih stvari i zbilja me ugodno iznenadio. Međutim, u našem dopisivanju ponekad vlada neki kratki spoj. On zna ne odgovoriti danima, i ja se pitam pada li onda sve u vodu. Onda se ponovno pojavi i tako u krug. Je li to normalno kada je netko zainteresiran za neku drugu osobu? Kako bi se ja trebala u toj situaciji ponašati? Unaprijed hvala.
Poštovana,
U ljubavi, osim obaveznog uzajamnog poštovanja, ne postoje pravila osim onih koji sami definirate. Ukoliko vam ne odgovara dugo čekanje odgovora, slobodni ste to reći. Njegov (ne) odgovor ne znači da prema vama ništa ne osjeća, već da je možda potrebno više vremena, hrabrosti ili prava prilika da vam to (po)kaže.
Po vašim riječima, rekla bih da je i u vama potencijal da razotkrijete svoje karte - a za što još niste u potpunosti spremni. Dakle, dopustite da vrijeme čini svoje, nemojte forsirati i uživajte. Odgovaranje se uvijek može ubrzati ili usporiti, ali osjećaji nisu uvijek jednostavni. Ako uzmete u obzir sve što Vas okružuje, i ova nestrpljivost može biti ugodna. Ostavlja prostor za sanjarenje, a možda se snovi i ostvare. (Luana Poleis)
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".