Zadnji dan 13. Bejahada u Puli je održan koncert koji se zbog kiše morao s Foruma preseliti u hotel Park Plaza Histria gdje je nastupio bend predvođen Timnom Brauer i Eliasom Meirijem. Uz Brauer koja je pjevala i svirala gitaru te Meirija koji je svirao klavijature u bendu je i Courtney Jones za bubnjevima dok im se kao poseban gost u u nekoliko pjesama, uključujući bis, pridružio Marwan Abado, vrsni svirač arapske lutnje.
Glazbenici su u nešto manje od dva sata oduševili publiku izvedbama židovskih i arapskih pjesama iz Europe i s Bliskog istoka, od Andaluzije, preko Izraela do Jemena. Radi se uglavnom o poletnim pjesmama, punim života, čak i kada su u pitanju rijetke sporije dionice tako da koncert nije dosadan, no najvažnije je da se kroz nastup Brauer, Meirija i ostalih promovira različitost.
Uostalom, dok Brauer i Meiri, žive u Austriji i ponose se židovskim korijenima Jones je s Trinidada i Tobaga, dok Abado, Palestinac koji također živi u Austriji, svira arapsku lutnju, a službeni dio koncerta završava 15-minutnom elegijom u kojoj Brauer do kraja nadahnuto pjeva o Rumunjskoj.
U sredini koncerta Meiri ima solo točku u kojoj se poigrava varijacijama na „Hava nagilu“, najpoznatiju židovsku pjesmu te pokazuje svoju virtuoznost za klavijaturama. Ima tu još nekih glazbenih detalja poput rijetko viđenih vokalnih klikova koji nastaju dok se zrak udiše (zvukovi obično nastaju izdisanjem) a koje koriste Abado i Brauer, a koji podsjećaju na pucketanje kastaneta (ili pak topot konja, ovisi o percepciji).
Pored uživanja u glazbi moglo se nešto i naučiti, poput toga da je na Bliskom istoku Mjesec simbol ljepote za razliku od Europe gdje se ljepota uspoređuje sa Suncem. Publika je odlično prihvatila ovu, šaroliku ekipu no po običaju malo se skanjivala da se aktivnije uključi, osim toplim aplauzima kojima je ispraćena svaka izvedba. Ipak, prisutni su iskoristili priliku da se glasom pridruže u zadnju skladbu, svadbenu pjesmu iz Uzbekistana. (M. RADIĆ; snimio M. ANGELINI)