Talijanskim novinarima koji su jucer izvještavali sa susreta hrvatskog i talijanskog predsjednika u Zagrebu nije promakla Josipoviceva interpretacija problema povrata oduzete imovine za vrijeme Titove Jugoslavije.
- Talijanski, ali i svi drugi državljani koji nisu obuhvaceni Osimskim sporazumima imaju pravo na povrat imovine i tu nece biti nikakve diskriminacije, što je potvrdeno i odlukom Ustavnog suda RH, istaknuo je Josipovic, napomenuvši da je "za našu demokraciju, za naše gospodarstvo i za moralni ustroj našeg društva važno da se obeštete svi kojima je imovina oduzeta", s cime se Napolitano unaprijed složio.
Slijedom usuglašenih izjava dvaju predsjednika tršcanski list Il Piccolo povlaci konzekvence i piše: "Cini se da se vraca nada i esulima koji su (nakon mirovnog ugovora iz 1947. godine) optirali za talijansko državljanstvo i koji su dosad bili iskljuceni iz eventualnog procesa povrata imovine".
Je li moguce da je hrvatski predsjednike mislio ono što su prenijeli mediji? Ako je tako, otvara se mogucnost za sve optante izvan bivše Zone B, a to bi znacilo da bi iducih nekoliko generacija moralo placati dug talijanskim optantima!?
Na grbaci novih država
Logika stoji jer se Osimski sporazumi iz 1975. ticu samo bivše Zone B STT-a koja se do te godine formalnopravno nalazila pod privremenom jugoslavenskom vojnom upravom. Zadržavajuci se na tim sporazumima naš predsjednik otvara pitanje povrata imovine na cijelom prostoru Hrvatske koji je do 1947. godine pripadao Italiji, a radi se o vecem dijelu Istre, o Rijeci i djelicu Dalmacije. Bivša Zona B sezala je do rijeke Mirne pa se podudara sa sjevernom Istrom, odnosno dobrim dijelom s prostorom bivše opcine Buje. Kao što je poznato, veci dio Zone B nalazi se unutar sadašnje Slovenije.
Slijedom Osimskih sporazuma, koji su potpisani 1975., odnosno cetvrtog clanka tog sporazuma, Italija i tadašnja Jugoslavija potpisale su 1983. u Rimu posebni ugovor kojim se Jugoslavija obvezala isplatiti Italiji u godišnjim obrocima, kao naknadu za napuštenu i nacionaliziranu imovinu, 110 milijuna tadašnjih dolara. Jugoslavija je nešto isplatila (cini se oko 18 milijuna dolara), a ostatak je ostao na grbaci Sloveniji i Hrvatskoj kao državama slijednicama i to u omjeru od 62 posto na teret Slovenije i preostalih 38 posto na teret Hrvatske.
Godinama se zna da je svoj dug Slovenija uplatila na jedan bankovni racun i da Italija taj iznos nije preuzela. Hrvatska ga je pristala isplatiti, ali dosad ništa nije ucinjeno. Hrvatska, izgleda, i dalje ceka da Italija osmisli nacin podmirivanja duga. Dakle, i kad su Osimski sporazumi u pitanju, još ništa nije riješeno bez obzira na zajednicke koncerte komorne glazbe i bez obzira na obecanja kojih smo se naslušali godinama.
Što je s ostatkom imovine esula izvan Zone B, odnosno s imovinom optanata iz Rovinja, Pule, Vodnjana, Poreca, Labina, Nedešcine, Opatije, Rijeke, i tako dalje?
Tu se politika, pravo i povijest ispreplicu. Esuli tvrde da u mirovnom ugovoru iz 1947. piše da opcije (za talijansko državljanstvo) nisu povlacile same po sebi i gubitak vlasništva na nekretninama.
Ratni dug Jugoslaviji
Povjesnicari s druge strane podsjecaju javnost da je Italija tom imovinom optanata, vecim dijelom tajnim dogovorima, podmirila dio ratnog duga prema Jugoslaviji kao clanici pobjednickog antifašistickog saveza. U Italiji se cesto zaboravlja na to da je Mussolinijeva Italija poražena i da je bila prisiljena podleci oštrim mirovnim diktatima zbog povijesne odgovornosti izazivanja rata i vodenja osvajacke politike.
U poslijeratnom razdoblju Italija je u nekoliko navrata obecala esulima isplatu obeštecenja za izgubljenu imovinu, nešto je tijekom tih 65 godina isplatila, no rijec je o smiješnom iznosu u odnosu na pravu vrijednost. Posljednji talijanski zakon koji regulira isplatu novcanih naknada optantima seže iz 2001. godine, iz doba druge vlade Silvija Berlusconija, kada se izmedu Italije i Hrvatske bilježi niz sukoba oko pitanja povrata imovine.
Valja podsjetiti da je prvi ministar vanjskih poslova u Berlusconijevoj vladi Renato Ruggiero smijenjen nakon manje od godinu dana mandata, a medu njegovim grijesima valja svakako spomenuti i to da je iznenada, kao clan desnicarske koalicije, izrekao poznatu latinsku frazu Pacta sunt servanda (dogovore treba poštivati). Ustao je tada lider desnice Gianfranco Fini koji je tražio oštar stav oko povrata imovine esula.
Tek je naknadno Ruggierova fraza postala ustaljena u hrvatsko- talijanskim odnosima, no kroz cijelo se to razdoblje povlacila neka nebuloza vezana za prava optanata. Danas, nakon Josipoviceve izjave, izgleda da još nije jasno što i koliko toga Hrvatska mora vratiti u naturi i novcu. Esuli i dalje nisu zadovoljni isplatom s talijanske strane po zakonu iz 2001. godine.
Što cemo pak mi? Prema sadašnjim izvorima, Hrvatska bi u narednih 20 godina trebala isplatiti odštetu stranim državljanima tešku 138 milijuna eura. Tu valja dodati i dio duga prema Osimskim sporazumima od nekih 30 do 40 milijuna dolara. S obzirom na novost oko optantske imovine, zahtjevi za povrat s talijanske strane mogli bi porasti nakon izglasavanja zakona. Na redu je jasno ocitovanje predsjednika i Vlade o ovom pitanju koje bi u konacnici moglo imati politicke i ekonomske posljedice na zemlju.
Esulske udruge zadovoljne
Jucer je talijanska državna televizija RAI prenijela niz pozitivnih reakcija talijanskih politicara na izjavu predsjednika Josipovica vezanu za povrat oduzete imovine i isplatu novcanog obeštecenja esulima, osim u dijelu istarskog poluotoka koji je zahvacen odredbama Osimskih sporazuma.
Zadovoljan je ministar vanjskih poslova Franco Frattini koji je izjavio da je ocekivao taj potez Zagreba koji otvara put povratu imovine svim esulima ili pak isplati novcane naknade. Zadovoljna je i europska zastupnica Deborah Serracchiani, clanica lijeve stranke Partito democratico (Demokratska stranka), koja istice da je to znak prilagodavanja Hrvatske europskim nacelima.
Izuzetno je zadovoljan i predsjednik Unije Istrana (najmasovnija udruga istarskih esula) Massimiliano Lacota koji pak govori o otvaranju novog poglavlja po pitanju povrata imovine svih esula. (Elio VELAN)